Nova fascinantna teorija sugerira da bi primordijalne crne rupe (Primordial Black Holes ili PBH), jedni od najzagonetnijih objekata u svemiru, mogle biti zarobljene unutar stjenovitih planeta i asteroida. Jednom unutar ovih tijela, crne rupe možda bi mogle ‘progutati’ njihove tekuće jezgre, ostavljajući iza sebe šuplje strukture. Ova ideja, koju su predstavili fizičari, mogla bi ponuditi revolucionarnu metodu za otkrivanje primordijalnig crnih rupa i razotkrivanje tajni prvih trenutaka svemira.
No, prije nego se bacimo dalje u ovu temu, treba razjasniti što su točno primordijalne crne rupe.
Što su primordijalne crne rupe?
Crne rupe obično nastaju kada masivne zvijezde—najmanje 20 puta veće od mase Sunca—potroše svoje gorivo i uruše se pod vlastitom gravitacijom. Ovaj proces postavlja donju granicu veličine za takozvane zvjezdane crne rupe.
Primordijalne crne rupe spadaju u potpuno drugačiju kategoriju. Smatra se da su ti hipotetski objekti nastali u prvim sekundama nakon Velikog praska, kada je materijal u svemiru bio izuzetno gusto zbijen. Prema NASA-i, u tim kaotičnim trenucima “džepovi vrućeg materijala mogli su biti dovoljno gusti da formiraju crne rupe, s masama koje variraju od 100.000 puta manje od mase spajalice do 100.000 puta veće od mase Sunca.” Kada se svemir proširio i ohladio, ti uvjeti više nisu postojali.
Iako primordijalne crne rupe nikada nisu izravno otkrivene, i dalje predstavljaju intrigantnu mogućnost. Neki znanstvenici čak sugeriraju da bi mogle biti tamna tvar—misteriozna komponenta koja čini značajan dio mase svemira.
Nova metoda za otkrivanje PBH-ova
Nedavno istraživanje predlaže intrigantnu metodu za identificiranje primordijalnih crnih rupa: traženje planeta i asteroida koji nose tragove njihovog prolaska. Ako primordijalne crne rupe postoje i slobodno se kreću svemirom, mogli bi ponekad biti zarobljeni unutar nebeskih tijela. Ako to tijelo ima tekuću jezgru, crna rupa mogla bi ‘progutati’ taj gusti materijal, ostavljajući šuplju strukturu.
Prema profesoru fizike Dejanu Stojkoviću sa Sveučilišta Buffalo, “Ako objekt ima tekuću središnju jezgru, zarobljene primordijalne crne rupe mogle bi apsorbirati tekuću jezgru, čija je gustoća veća od gustoće vanjskog čvrstog sloja.” S vremenom bi takav objekt mogao postati šupalj, dok bi crna rupa mogla biti izbačena uslijed udara ili drugih poremećaja.
Zanimljivo je da bi te šuplje strukture mogle ostati stabilne pod određenim uvjetima. Dokle god njihov polumjer ne prelazi jednu desetinu Zemljinog, čvrstoća prirodnih materijala poput granita i željeza mogla bi spriječiti urušavanje.
Tragovi na Zemlji
Iako je traženje PBH-ova u svemiru izazovno, tragovi na Zemlji mogli bi biti dostupniji. Sitni primordijalne crne rupe koje prolaze kroz Zemlju mogli bi ostaviti sitne tunele. Znanstvenici predlažu proučavanje starih stijena, drevnih struktura ili čak praćenje ravnih metalnih površina za nove tunele tijekom vremena.
Kao što profesor Stojković ističe, “Šanse za pronalaženje ovih tragova su male, ali potraga za njima ne bi zahtijevala mnogo resursa, a potencijalni dobitak—prvi dokaz primordijalne crne rupe—bio bi ogroman.”
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
