Smatra se da se Zemljin satelit formirao nedugo nakon samog nastanka planeta, prije otprilike 4,4 milijarde godina, u doba kada je Sunčev sustav bio u svojim mladalačkim danima.
Teorija kaže da je u to vrijeme objekt veličine Marsa udario u Zemlju, koja je tada bila još uvijek topla, podatna i tek formirana, odvajajući pritom ogroman oblak otpadaka koji se kasnije združio i formirao Mjesec unutar Zemljine orbite.
Međutim, mladoliki izgled Mjeseca može biti varljiv. Novo istraživanje minijaturnih zrna cirkona iz lunarnih uzoraka misije Apollo ukazuje na to da je on čak stariji nego što smo pretpostavljali, za čitavih 40 milijuna godina.
To znači da Mjesec ima najmanje 4,46 milijardi godina, tvrdi tim predvođen geologinjom Jennikom Greer, sada zaposlenom na Sveučilištu u Glasgowu – što ga čini tek nešto mlađim od Zemlje, za koju se procjenjuje da ima 4,54 milijarde godina.
“Ovi kristali su najstariji poznati čvrsti materijali koji su se formirali nakon velikog udara,” izjavljuje znanstvenik Philipp Heck iz Field Museuma i Sveučilišta u Chicagu. “I budući da znamo koliko su stari, oni nam služe kao temeljna točka za lunarnu kronologiju.”
Točan način formiranja Mjeseca
Točan način formiranja Mjeseca i vrijeme kada se to dogodilo još uvijek nisu poznati, ali prisutnost određenih specifičnih elemenata snažno sugerira njegovo zemaljsko porijeklo. Hipoteza o gigantskom udaru trenutačno je favorit među znanstvenicima, a smatra se da se dogodila u ranim danima Sunčevog sustava, kada je bilo puno više velikih objekata i protoplaneta koji su se sudarali.
Procjene o vremenu gigantskog udara variraju, ali sve veći broj dokaza, temeljenih na datiranju lunarnih uzoraka, ukazuje da se to dogodilo puno ranije nego što se prvotno mislilo, oko 4,4 milijarde godina. Neki čak sugeriraju da se Mjesec formirao prije čak 4,51 milijardi godina.
Kristali cirkona izvrstan su način za praćenje starosti uzoraka zbog specifičnog načina na koji se formiraju. Kada se kristali cirkona formiraju, oni inkorporiraju uran, ali snažno odbijaju olovo. S vremenom, radioaktivni uran u cirkonu pretvara se u olovo, i to po vrlo dobro poznatoj stopi. Znanstvenici mogu promatrati omjere urana i olova u kristalu cirkona i odrediti koliko je vremena prošlo otkako se formirao, s visokim stupnjem preciznosti.
Apollo uzorci
Ovi mikroskopski kristali nalaze se u uzorcima Mjesečeve prašine prikupljene tijekom misija Apollo na Mjesecu. Greer i njezini kolege proučavali su cirkon pronađen u uzorcima s Apolla 17, posljednje lunarno misije, 1972. godine. Ti kristali, tvrdi tim, morali su se formirati nakon što se površina Mjeseca stvrdnula, iz globalnog magmatskog oceana koji ga je prekrio odmah nakon njegovog formiranja.
“Kada je površina bila u takvom rastaljenom stanju, kristali cirkona nisu se mogli formirati ni preživjeti. Dakle, svi kristali na površini Mjeseca morali su se formirati nakon što se taj magmatski ocean ohladio,” objašnjava Heck. “Inače bi se rastopili i njihovi kemijski potpisi bili bi izbrisani.”
Znanstvenici su koristili atomsku tomografiju za proučavanje uzoraka, naoštrivši kristale do odrešene točke, a zatim koristili lasere za isparavanje atoma. Maseni spektrometar analizirao je isparen materijal kako bi izmjerio koliko je težak, što je znanstvenicima omogućilo određivanje omjera urana i olova.
Ovime je utvrđeno da su ti određeni kristali stari 4,46 milijardi godina. Što znači da Mjesec mora biti barem toliko star. Ove informacije mogu pomoći znanstvenicima da odrede i druge aspekte Mjesečeve povijesti, poput vremena koje mu je bilo potrebno da se formira i stvrdne, te bolje procijeniti datum gigantskog udara.
“Iznimno je fascinantno imati dokaz da je kamen koji držite najstariji dio Mjeseca koji smo dosad pronašli. To je sidrišna točka za mnoga pitanja o Zemlji,” izjavljuje Greer. “Kada znate koliko je nešto staro, možete bolje razumjeti što mu se događalo tijekom njegove povijesti.” Istraživanje će biti objavljeno u časopisu Geochemical Perspectives Letters.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
