Lutajući crne rupe možda se skrivaju u Mliječnoj stazi i gotovo ih je nemoguće otkriti

Znanstvenici vjeruju da Mliječna staza skriva nevidljive putnike koji vrebaju iz tame — lutajući crne rupe srednje mase koje se kreću kroz našu galaksiju, ne ostavljajući gotovo nikakav trag. Nova simulacija švicarskih istraživača otkriva da bi takvih neuhvatljivih objekata moglo biti između pet i osamnaest, a njihovo postojanje moglo bi riješiti jedno od najvećih pitanja suvremene astrofizike.

Dok se supermasivne crne rupe u središtima galaksija i one manje, nastale urušavanjem zvijezda, smatraju dobro dokumentiranima, crne rupe srednje mase i dalje izmiču potvrdi.

Teoretski, crne rupe srednje mase — takozvane IMBH (intermediate-mass black holes) — trebale bi imati između 10.000 i 100.000 puta veću masu od Sunca. No potraga za njima dosad je davala samo mutne naznake u udaljenim patuljastim galaksijama.

Kako su crne rupe završile izvan središta galaksije

Ključ nove studije je u pitanju: gdje su završile te crne rupe kad je Mliječna staza kroz povijest progutala više od deset patuljastih galaksija? Ranije se smatralo da sve veće crne rupe gravitacijski tonu prema središtu i ondje se stapaju sa supermasivnom crnom rupom Sagittarius A*. No modeli tima sa Sveučilišta u Zürichu sugeriraju drugačiji scenarij.

Korištenjem računalne simulacije rasta galaksije nalik Mliječnoj stazi, otkrili su da se dio tih crnih rupa ne približava središtu, već ostaje zarobljen u disku galaksije — daleko od pogleda, bez tipičnog zračenja koje astronomi inače traže.

Prema njihovim podacima, broj ovakvih lutajućih IMBH-a ovisi o tome gdje su u matičnoj patuljastoj galaksiji nastale. Ako su bile smještene bliže rubovima, gravitacijske sile nisu bile dovoljne da ih povuku prema središtu naše galaksije. Umjesto toga, nastavile su putovati, skriveno i tiho, među zvijezdama.

Najrjeđe i najteže za otkriti

Ove lutajuće crne rupe ne emitiraju svjetlost i ne akumuliraju okolni plin kao što to čine supermasivne crne rupe, što ih čini gotovo nevidljivima za suvremene teleskope. Ipak, njihovo moguće postojanje ključno je za razumijevanje razvoja crnih rupa i procesa kojim galaksije rastu. Ako zaista postoje, mogle bi popuniti prazninu u modelima koji objašnjavaju prijelaz između zvjezdanih i supermasivnih crnih rupa.

Znanstvenici naglašavaju da su rezultati preliminarni. Iako simulacije snažno upućuju na prisutnost IMBH-a u Mliječnoj stazi, još uvijek ne znamo njihove točne mase, lokacije niti kako ih otkriti. U znanstvenom smislu, to su duhovi galaksije — prisutni, ali neuhvatljivi.