Jesu li kometi pomogli donijeti vodu na Zemlju? Novi podaci predlažuda su možda igrali ključnu ulogu.
Novo istraživanje podataka prikupljenih prije gotovo deset godina s kometa 67P/Churyumov-Gerasimenko pokazuje da su kometi možda značajno doprinijeli zalihama vode na Zemlji.
Ovo otkriće dovodi u pitanje dosadašnju teoriju da su asteroidi, a ne kometi, bili glavni donositelji vode na Zemlju.
Voda, molekula ključna za život, ima jednostavnu strukturu: dva atoma vodika i jedan atom kisika. Ipak, podrijetlo velikih količina vode na Zemlji, procijenjenih na milijun bilijuna tona, i dalje zbunjuje znanstvenike već desetljećima.
Postoje dvije glavne teorije o tome kako je voda stigla na Zemlju. Prema jednoj, mali dio vode mogao je nastati kroz geološke procese na Zemlji. No, većina vode vjerojatno je stigla iz svemira, tijekom snažnih sudara s kometima ili asteroidima. Ključ za razjašnjenje ovog pitanja leži u jedinstvenom kemijskom tragu: omjeru deuterija (teškog izotopa vodika) i običnog vodika, poznatom kao D/H omjer.
D/H omjer: kozmički trag
D/H omjer može se zamisliti kao pokazatelj temperature mjesta gdje je led nastao u ranom Sunčevom sustavu. Led s nižim D/H omjerom obično se formira dalje od Sunca. Godinama su znanstvenici primijetili da je D/H omjer vode na Zemlji sličan omjeru na mnogim asteroidima i nekim kometima, posebno onima iz taozvane Jupiterove obitelji. Ovi kometi prolaze blizu Sunca svakih dvadesetak godina pod utjecajem Jupiterove gravitacije.
No, istraživanje iz 2015. o kometu 67P dovelo je ovu teoriju u pitanje. Podaci iz ESA-ine letjelice Rosetta pokazali su da je D/H omjer kometa otprilike tri puta veći od Zemljinog. Ovo je otkriće gotovo isključilo komete poput 67P kao glavne izvore Zemljine vode.
Proučavanje kometa 67P i njegovog neobičnog oblika
Komet 67P, sa svojim neobičnim oblikom pružio je važne tragove o svom ponašanju. Kada se komet približi Suncu, njegova površina se zagrijava, ispuštajući plin i čestice prašine obložene ledom u takozvanu komu – svjetleći omotač oko stjenovite jezgre. Ranija laboratorijska istraživanja pokazala su da se led bogat deuterijem čvršće veže uz čestice prašine nego obični led, što može iskriviti D/H mjerenja iz kome.
Nedavno istraživanje, objavljeno u časopisu Science Advances, analiziralo je 4000 pojedinačnih D/H mjerenja iz Rosettinih podataka. Znanstvenici su otkrili da D/H omjer značajno varira ovisno o dijelu kometa. Vrijednosti su bile više blizu jezgre, dok su niže zabilježene uz rep. Posebno je važno da su čestice prašine udaljene oko 120 kilometara od jezgre bile gotovo bez leda bogatog deuterijem. Na temelju tih podataka, tim je iznova izračunao D/H omjer kometa 67P, smanjujući ga na samo 1,5 puta više od Zemljinog – znatno bliže vrijednostima vode na našem planetu.
Ovo istraživanje sugerira da su kometi iz Jupiterove obitelji, uključujući 67P, možda igrali veću ulogu u donošenju vode na Zemlju nego što se dosad mislilo. “Svi kometi iz Jupiterove obitelji koje smo dosad uspjeli izmjeriti sada imaju D/H omjer bliži Zemljinom,” izjavila je Mandt.
Osim toga, novi D/H podaci upućuju na to da je komet 67P možda nastao bliže Suncu nego što se ranije smatralo, što mijenja naše razumijevanje njegovog podrijetla.
Iako mnoga pitanja o podrijetlu Zemljine vode ostaju neodgovorena, ovo istraživanje ponovno naglašava da su kometi mogli igrati ključnu ulogu u stvaranju uvjeta pogodnih za život na našem planetu!
