Da bismo razumjeli našu budućnost , moramo pogledati u našu prošlost.
Hoće li naši potomci biti kiborzi s implantatima visokotehnoloških strojeva kao iz znanstvenofantastičnih romana?
Mogu li se ljudi pretvoriti u hibridnu vrstu bioloških i umjetnih bića? Ili bismo mogli postati niži ili viši, mršaviji ili deblji, ili čak s drugačijim crtama lica i bojama kože?
Naravno, ne znamo, ali da bismo mogli razmotriti pitanje, vratimo se milijun godina unatrag da vidimo kako su ljudi nekoć izgledali. Za početak, Homo sapiens nije postojao. On se pojavio prije 200 000 godina. Prije milijun godina je vjerojatno postojalo nekoliko različitih vrsta ljudi, uključujući Homo heidelbergensis, koji je dijelio sličnosti s Homo erectusom i modernim ljudima, ali primitivniju anatomiju od kasnijih neandertalaca.
Tijekom posljednjih 10 000 godina, došlo je do značajnih promjena na koje su se ljudi morali prilagoditi. Život u poljoprivredi i obilna hrana doveli su do zdravstvenih problema koje smo pomoću znanosti naučili liječiti. Kao primjer možemo izdvojiti liječenje dijabetesa inzulinom. Što se tiče izgleda, ljudi se nisu drastično promjenili, no postali smo deblji i, u nekim područjima svijeta, viši.
Možda bismo mogli evoluirati tako da postanemo manji kako bi našim tijelima trebalo manje energije, sugerira Thomas Mailund, izvanredni profesor bioinformatike na Sveučilištu Aarhus u Danskoj, što bi bilo pogodno na vrlo naseljenom planetu poput našeg.
Život na visoko naseljenom planetu novo je stanje na koje se ljudi moraju prilagoditi. Kad su ljudi bili lovci skupljači,u jednome danu imali su samo nekolicinu susreta s drugim ljudima. Mailund sugerira da bismo mogli evoluirati na načine koji će nam pomoći da se nosimo s tim. Pamtiti imena ljudi, na primjer, mogla bi postati mnogo važnija vještina.
Evo gdje dolazi tehnologija. “Ugradnja tehnoloških implantanata u mozak omogućila bi nam da lakše pamtimo imena ljudi”, kaže Thomas. “Znamo koji su geni uključeni u izgradnju mozga koji dobro pamti imena. Možda da samo to promijenimo. Zvuči kao znanstvena fantastika, ali to možemo učiniti odmah. Možemo usaditi implantant, ali ne znamo kako ga spojiti da bi bio koristan. Polako se približavamo toj mogućnosti, ali vrlo je eksperimentalno.”
“To više zapravo nije biološko pitanje, nego tehnološko”, dodao je.
Trenutno čovječanstvo implantante koristi kako bi nadomjestili dio tijela koji nije u fiziiološkoj funkciji, kao što su pacemaker ili umjetni kuk. Možda se u budućnosti implantanti budu koristili i samo kako bi poboljšali osobine neke osobe. Osim moždanih implantata, mogli bismo imati vidljivije dijelove tehnologije kao element našeg tijela, poput umjetnog oka s kamerom koje može čitati različite frekvencije boja i vizuala.
Znanstvenici već imaju tehnologiju za promjenu gena embrija, iako je to kontroverzno i nitko nije siguran što se događa nakon toga. Ali u budućnosti, sugerira Mailund, moglo bi se smatrati neetičkim ne mijenjati određene gene. Uz to može doći do izbora djetetovih osobina, pa će ljudi možda izgledati onako kako njihovi roditelji žele da izgledaju.
“I dalje će biti selekcija, sada samo umjetna selekcija. Ono što radimo s pasminama pasa, učinit ćemo i s ljudima”, rekao je Mailun.
Sve je to poprilično hipotetično, ali mogu li nam demografski trendovi dati ikakvu sliku o tome kako bismo mogli izgledati u budućnosti?
“Predviđanje milijun godina unaprijed čista je spekulacija, ali predviđanje u bližu budućnost sigurno je moguće korištenjem bioinformatike, kombiniranjem onoga što je sada poznato o genetskim varijacijama s modelima demografskih promjena koje idu naprijed”, rekao je dr. Jason A. Hodgson, predavač.
Sada imamo genetske uzorke kompletnih genoma ljudi iz cijelog svijeta, genetičari bolje razumiju genetske varijacije i kako su one strukturirane u ljudskoj populaciji. Ne možemo točno predvidjeti kako će se genetske varijacije promijeniti, ali znanstvenici u području bioinformatike traže demografske trendove kako bi nam mogli dati neku ideju.
Hodgson predviđa da će urbana i ruralna područja postati sve više diferencirana. “Sva migracija dolazi iz ruralnih područja u gradove tako da se povećava genetska raznolikost u gradovima i smanjuje u ruralnim područjima”, rekao je. “Ono što biste mogli vidjeti je diferencijacija duž linija u kojima ljudi žive.”
Populacije u Africi, brzo se šire pa se ti geni povećavaju sve češće na globalnoj populacijskoj razini. Područja svijetle boje kože reproduciraju se manjom brzinom. Stoga će, predviđa Hodgson, boja kože iz globalne perspektive postati tamnija.
“Gotovo je sigurno da je tamna boja kože sve učestalija na globalnoj razini u odnosu na svijetlu boju kože”, rekao je. “Očekivao bih da će prosječna osoba nekoliko generacija od sada imati tamniju boju kože nego sada.”
A što je sa svemirom? Ako ljudi na kraju koloniziraju Mars, kako bismo izgledali kada bismo evoluirali za život na Marsu? Uz nižu gravitaciju, mišići naših tijela mogli bi promijeniti strukturu. Možda ćemo imati duže ruke i noge. U hladnijoj klimi, možemo li postati još bucmastiji, s brojnijim dlačicama na tijelu, poput naših rođaka neandertalaca?
Ne znamo, ali, svakako, ljudska genetska varijabilnost se povećava. U svijetu nastaju otprilike dvije nove mutacije za svaku od 3,5 milijardi parova baza u ljudskom genomu svake godine, kaže Hodgson. Što je prilično nevjerojatno – i čini vjerojatnost da ćemo izgledati isto za milijun godina vrlo malom.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram-t.me/kozmoshr
