Komet 3I/ATLAS pokazuje nevjerojatno bogatstvo ugljičnog dioksida, drugo najveće ikad zabilježeno kod kometa, i time ruši rekorde te mijenja naša shvaćanja o objektima izvan Sunčeva sustava.
Komet 3I/ATLAS, treći do sada otkriveni međuzvjezdani posjetitelj Sunčeva sustava, već je stekao reputaciju -“svemirskog čudaka”. Osim što putuje brže od svih dosad zabilježenih međuzvjezdanih kometa, izdvaja se i svojom kemijom: njegova koma – plinoviti omotač nastao isparavanjem leda pri približavanju Suncu – sastoji se gotovo isključivo od ugljičnog dioksida.
Astronomi su za promatranje koristili Svemirski teleskop James Webb (JWST), čija infracrvena tehnologija omogućuje izuzetno precizno određivanje kemijskog sastava dalekih objekata. Promatranje je trajalo svega deset minuta, ali je otkrilo zapanjujuću količinu podataka.
“Promatrali smo međuzvjezdani svemirski objekt pomoću JWST-a. Podaci su spektakularni, a količina informacija dobivena u tako kratkom vremenu je nevjerojatna”, rekao je glavni autor istraživanja dr. Martin Cordiner.
Rekordno bogatstvo CO₂
Komet je opažen kada se nalazio 3,32 astronomske jedinice od Sunca, dakle više od tri puta dalje nego što se Zemlja nalazi od naše zvijezde. Analiza je potvrdila neobično isparavanje u smjeru Sunca, ali i otkrila da je koma gotovo potpuno podređena ugljičnom dioksidu.
“3I/ATLAS se uvelike razlikuje od uobičajenih kometa. Po količini CO₂ odmah je iza kometa R2/PanSTARRS, koji je sam po sebi iznimka. To ga čini jednim od najneobičnijih kometa ikad viđenih“, ističe dr. Cordiner.
Ipak, ATLAS pokazuje i sličnosti sa “standardnim” kometima: prisutni su led, plin i prašina. “S jedne strane, s obzirom na njegovo podrijetlo, čudi što je toliko sličan našim kometima. No razina CO₂ upućuje da je jezgra ovog kometa u osnovi drukčije sastavljena”, dodaje Cordiner.
Moguće objašnjenje: zračenje u svemiru
Znanstvenici pretpostavljaju da je jezgra 3I/ATLAS-a obogaćena ugljičnim dioksidom. No kako je do toga došlo ostaje nejasno. Jedna od hipoteza glasi da je zračenje u svemiru tijekom vremena pretvorilo ugljikov monoksid (CO) i vodu (H₂O) u CO₂.
Pitanje je samo kada i gdje se to dogodilo: možda u protoplanetarnom disku oko mlade zvijezde bogate ultraljubičastim i rendgenskim zračenjem, ili kasnije, tijekom međuzvjezdanog putovanja, primjerice, prolaskom blizu središta galaksije ili supernove.
!Trenutno nemamo dovoljno podataka za konačan odgovor. No dodatna promatranja i teorijske studije mogli bi nam pomoći da sastavimo jasniju sliku”, objašnjava Cordiner.
Vidljivost i daljnja istraživanja
Komet 3I/ATLAS najbliže će se Suncu približiti 30. listopada 2025., na udaljenosti od 210 milijuna kilometara, dakle daleko izvan Zemljine orbite. Sa Zemlje će biti vidljiv do rujna, nakon čega će privremeno nestati iza Sunca. U prosincu će se ponovno pojaviti na nebu i time obilježiti završetak godine.
Ova otkrića ne samo da obogaćuju naše razumijevanje međuzvjezdanih putnika, nego otvaraju i nova pitanja o nastanku i evoluciji kometa izvan Sunčeva sustava, objekata koji su možda oblikovani u dalekim, nepoznatim dijelovima galaksije.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
