Nova hipoteza znanstvenika sugerira da međuzvjezdani objekti, poput kometa 3I/ATLAS, mogu djelovati kao jezgre koje ubrzavaju stvaranje planeta. Ako se potvrdi, ovaj scenarij mogao bi promijeniti način na koji razumijemo formiranje Sunčeva sustava i drugih planetarnih sustava u galaksiji.
Na skupu EPSC-DPS2025 profesorica Susanne Pfalzner (Forschungszentrum Jülich, Njemačka) predstavila je novu hipotezu: međuzvjezdani objekti možda imaju ulogu početnih jezgri u akrecijskom procesu koji dovodi do nastanka planeta.
Prema tom modelu, objekti poput 3I/ATLAS-a, otkrivenog 2025. godine, ne bi bili tek prolazni gosti našeg sustava, već potencijalno građevni blokovi koji u protoplanetarnim diskovima ubrzavaju stvaranje planeta.
Standardni model nastanka planeta temelji se na akreciji čestica u protoplanetarnom disku. Tijekom milijuna godina, prašina i plin spajaju se u veća tijela, sve do formiranja planetesimala, a zatim i samih planeta. Međutim, uočena su dva ozbiljna problema:
-
dugo trajanje procesa, posebice kod nastanka divovskih planeta
-
tzv. barijera rasta, jer simulacije pokazuju da se tijela veća od jednog metra pri sudarima uglavnom odbijaju ili razbijaju, umjesto da se spajaju.
Pfalzner i suautorica Michele Bannister tvrde da međuzvjezdani objekti mogu zaobići te prepreke, služeći kao čvrsta jezgra na koju se materijal lakše taloži.
Uloga masivnih zvijezda
Hipoteza predviđa da bi masivne zvijezde bile posebno učinkovite u privlačenju međuzvjezdanih objekata zahvaljujući jačoj gravitaciji. Jednom kad uđu u protoplanetarni disk, ti objekti postaju jezgra na kojoj se proces akrecije odvija brže i stabilnije.
“Međuzvjezdani prostor bi, u tom scenariju, isporučivao gotove jezgre za nastanak sljedeće generacije planeta”, rekla je Pfalzner.
Takav mehanizam mogao bi objasniti zašto su plinoviti divovi češći oko zvijezda sličnih Suncu ili masivnijih, a rjeđi kod malih zvijezda poput M-patuljaka.
Posljedice za razumijevanje Sunčeva sustava
Ako se ova teorija potvrdi, to bi značilo da i Zemlja i ostali planeti mogu u svojoj unutarnjoj građi sadržavati djeliće tvari iz drugih zvjezdanih sustava. Iako bi udio mase međuzvjezdanog objekta u usporedbi s ukupnim planetom bio zanemariv (manje od 0,1 %), njegova uloga u ubrzavanju formacije mogla je biti presudna.
Prema autoricama, planetarna diferencijacija kasnije bi raspršila taj izvorni materijal, no jezgre iz prijašnjih generacija zvijezda možda su doista bile “iskra” iz koje su nastali mnogi mladi planeti.
Daljnja promatranja međuzvjezdanih objekata, uključujući i 3I/ATLAS, bit će ključna za testiranje ove hipoteze. Sve veći broj detekcija takvih tijela pružit će priliku da se teorija provjeri i uključi u buduće modele formiranja planeta.
Ako je točna, ova ideja proširuje naše shvaćanje: planeti ne nastaju samo iz materijala vlastite zvijezde i njezina diska, nego mogu sadržavati i ostatke davnih zvijezdanih generacija koje su prolazile kroz galaksiju.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
