Jedno od ključnih rješenja za klimatsku krizu moglo bi se nalaziti na dnu oceana

Na globalnoj razini, naslage bazaltnih stijena na morskom dnu imaju potencijal zarobiti ugljikov dioksid (CO2), uklanjajući ovaj staklenički plin iz atmosfere. Zbog toga tim znanstvenika želi izgraditi plutajuće platforme na strateškim offshore lokacijama. Umjesto vađenja nafte iz morskog dna, kao što to čine sadašnje platforme, ove futurističke stanice ubrizgavale bi CO2 u morske dubine.

Kako bi funkcionirale plutajuće platforme?

Pokretane vlastitim vjetroturbinama, ove plutajuće stanice usisavale bi ugljikov dioksid iz zraka (ili čak iz morske vode) i pumpale ga u rupe na morskom dnu. Projekt, nazvan Solid Carbon, ima za cilj trajno pretvoriti CO2 u stijenu na dnu oceana.

“To čini skladištenje ugljika vrlo trajnim i vrlo sigurnim,” rekao je Martin Scherwath, geofizičar i znanstvenik iz Ocean Networks Canada za Business Insider. Za razliku od drugih tehnika skladištenja, ne bismo se trebali brinuti da će se ugljik vratiti u atmosferu i povećati globalne temperature.

Izazovi i potencijalna rješenja

Još uvijek nije sigurno hoće li ove oceanske tvornice za uklanjanje ugljika funkcionirati kako se očekuje. Znanstvenicima je potrebno oko 60 milijuna dolara za testiranje prototipa na moru.

Prema procjenama, bazaltne stijene širom svijeta mogle bi trajno pohraniti više ugljika nego što sva fosilna goriva na Zemlji mogu emitirati. Ipak, ova strategija vjerojatno neće biti tehnološki, politički i ekonomski izvediva na svakoj lokaciji. Proces će biti spor i skup za proširenje.

Unatoč tome, znanstvenici kažu da bi samo nekoliko platformi moglo napraviti veliku razliku. U bazenu Cascadia, uz zapadnu obalu Kanade blizu otoka Vancouver, ima prostora za otprilike 20 godina globalnih emisija ugljika. Tamo se nadaju provesti terensko testiranje.

Kemijska reakcija kao temelj rješenja

Plan se oslanja na kemijsku reakciju koja se već prirodno događa. Bazaltne stijene su vrlo reaktivne, pune metala koji lako hvataju CO2 i kemijski se spajaju s njim kako bi formirali karbonatne minerale. Bazalt također obično bude razlomljen i porozan, ostavljajući puno prostora za nove karbonate.

Na Islandu, projekt nazvan CarbFix dokazao je malu verziju ovog procesa, otapajući CO2 u vodi i ubrizgavajući ga u podzemni bazalt. U roku od dvije godine, CO2 se mineralizira, postajući stijena duboko pod zemljom.

Konačni cilj: Preokretanje klimatskih promjena

Ove oceanografske tvornice za skladištenje ugljika predstavljaju veliki i skupi pothvat – upravo takav mega-projekt na koji ćemo se možda morati osloniti ako želimo ohladiti planet na predindustrijske temperature. “Moramo pronaći novac. Mislim da nema načina da to izbjegnemo,” rekao je Scherwath.

Ipak, Solid Carbon nije zamjena za osnovne, neposredne mjere koje klimatski stručnjaci diljem svijeta zagovaraju, uključujući zamjenu fosilnih goriva obnovljivim izvorima energije i smanjenje emisija ugljika iz prehrambenog sustava. Prema jednom izvješću Nacionalnih akademija znanosti, inženjerstva i medicine, svijet će možda morati ukloniti 10 milijardi tona CO2 svake godine kako bi dosegao neto nultu emisiju do 2050. i imao ikakve šanse za ograničavanje globalnog zagrijavanja na ciljeve postavljene Pariškim sporazumom.

Potraga za financiranjem

Demonstracija Solid Carbon-a uključivala bi slanje broda s prethodno uhvaćenim CO2, bušenje rupe na morskom dnu i ubrizgavanje plina tamo. Koristili bi postojeću mrežu kabela za praćenje lokacije i provjeru curenja plina.

Problem je u financiranju. Grupa je podnijela zahtjeve za državne potpore u SAD-u i Kanadi, kao i za sredstva iz zaklada. Do sada nisu uspjeli osigurati 60 milijuna dolara potrebnih za pilot projekt.

“Mislim, klimatske promjene su tako skupe,” rekao je Scherwath. “Način razmišljanja o tome mogao bi biti sličan tretmanu otpadnih voda u gradovima, kao nešto što se jednostavno mora napraviti.” Ako bi imali novac, Goldberg misli da bi mogli započeti s pilot projektom za godinu ili dvije.