kozmos.hr
  • Naslovnica
  • /
  • Znanost
  • /
  • Jedan satelit NASA-e procjenjuje emitiranje ili apsorpciju ugljika u zemljama
Znanost

Jedan satelit NASA-e procjenjuje emitiranje ili apsorpciju ugljika u zemljama

Zemlja snimljena svemirskom letjelicom Artemis 1 Orion. Izvor: Nasa.gov.
objavljeno

Pilot projekt procijenio je emisije i uklanjanja ugljičnog dioksida u pojedinim državama pomoću satelitskih mjerenja. NASA-in satelit za promatranje Zemlje pomogao je istraživačima pratiti emisije ugljičnog dioksida za više od 100 zemalja diljem svijeta. Pilot projekt pruža moćan novi pogled na ugljični dioksid koji se emitira u tim zemljama i koliko se od toga uklanja iz atmosfere putem šuma i drugih “ponora” koji apsorbiraju ugljik u njihovim granicama. Rezultati pokazuju kako alati temeljeni na svemiru mogu podržati uvide na Zemlji dok zemlje rade na postizanju klimatskih ciljeva.

OCO-2

Međunarodna studija, koju je provelo više od 60 istraživača, koristila je mjerenja koja su napravili misija NASA-ine Orbiting Carbon Observatory-2 (OCO-2), kao i mreža mjernih stanica na tlu, kako bi kvantificirali povećanja i smanjenja koncentracija atmosferskog ugljičnog dioksida od 2015. do 2020. godine. Koristeći ovaj mjerni (ili “odozgo prema dolje“) pristup, istraživači su bili u stanju zaključiti ravnotežu koliko se ugljičnog dioksida emitiralo i uklonilo.


Iako misija OCO-2 nije bila posebno osmišljena za procjenu emisija pojedinačnih zemalja, nalazi iz više od 100 zemalja dolaze u povoljno vrijeme. Prvi globalni pregled zaliha – proces za procjenu zajedničkog napretka svijeta u ograničavanju globalnog zagrijavanja, kako je navedeno u Pariškom sporazumu iz 2015. godine – odvija se 2023. godine.

“NASA se usredotočuje na isporuku podataka o znanosti o Zemlji koji se bave izazovima stvarnog svijeta klimatskih izazova – poput pomoći vladama diljem svijeta da mjere utjecaj svojih napora za ublažavanje ugljika”, rekla je Karen St. Germain, direktorica NASA-ine Divizije za znanost o Zemlji u NASA-inoj središnjici u Washingtonu. “Ovo je jedan primjer kako NASA razvija i poboljšava napore za mjerenje emisija ugljika na način koji zadovoljava potrebe korisnika.”

Tradicionalni pristupi mjerenju ugljika temelje se na aktivnostima (ili “odozdo prema gore”), gdje se zbrajaju i procjenjuju količine emitiranog ugljičnog dioksida u svim sektorima gospodarstva, poput prijevoza i poljoprivrede. Metoda he ključna za procjenu napretka u smanjenju emisija, ali za njihovo sastavljanje potrebni su značajni resursi, stručnost i znanje o opsegu relevantnih aktivnosti.

Zato bi razvoj baze podataka o emisijama i uklanjanju ugljika putem pristupa odozgo prema dolje mogao biti posebno koristan za zemlje koje nemaju tradicionalne resurse za razvoj inventura, tvrde autori studije. Zapravo, nalazi znanstvenika uključuju podatke za više od 50 zemalja koje nisu prijavile emisije u najmanje posljednjih 10 godina.


Studija pruža novu perspektivu praćenjem kako se prati emisija fosilnih goriva i ukupne promjene “zaliha” ugljika u ekosustavima, uključujući drveće, grmlje i tlo. Podaci su posebno korisni za praćenje fluktuacija ugljičnog dioksida povezanih s promjenom zemljine pokrivenosti. Emisije samo iz krčenja šuma čine neopravdanu količinu ukupnog izlaza ugljika u Globalnom Jugu, koji obuhvaća regije Latinske Amerike, Azije, Afrike i Oceanije. U drugim dijelovima svijeta, nalazi ukazuju na smanjenje koncentracija atmosferskog ugljika putem poboljšanog upravljanja zemljištem i reflorestacije.

Autori su rekli da su metode za procjenu emisija i uklanjanja ugljičnog dioksida iz ekosustava ključne. Međutim, te su metode ranjive na nesigurnost kad podaci nedostaju ili kada neto učinci određenih aktivnosti, poput sječe drva, nisu u potpunosti poznati.

Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr

Pratite Kozmos na Google Vijestima.