Potraga za razumijevanjem svijesti—fenomena koji je jednako zagonetan koliko i središnji za naše iskustvo—dugo je vremena zbunjivala znanstvenike i filozofe.
U posljednjih nekoliko godina, filozofska ideja koja je nekada bila na rubu znanstvenih rasprava doživjela je renesansu: panpsihizam, teorija koja predlaže da je svijest temeljni i sveprisutni aspekt cjelokupne stvarnosti. Iako na prvi pogled zvuči kao nešto iz znanstveno-fantastičnog romana, panpsihizam se sve više razmatra u akademskim krugovima kao moguće rješenje tzv. “teškog problema svijesti.” Ovaj obnovljeni interes proizlazi iz napretka u neuroznanosti, psihologiji, pa čak i kvantnoj mehanici, što sve više ukazuje na to da naše trenutno razumijevanje svijesti nije ni izdaleka potpuno, prenosi The Debrief.
Što je Panpsihizam?
Panpsihizam, izveden iz grčkih riječi “pan” (sve) i “psyche” (duša ili um), sugerira da svijest nije ograničena samo na ljude ili više životinje, već je temeljna značajka sve materije. Prema ovoj teoriji, sve u svemiru, od elektrona do galaksija, moglo bi posjedovati neki oblik svijesti, iako vrlo rudimentaran ili potpuno drugačiji od ljudske svijesti. Jedan zanimljiv primjer panpsihizma možemo pronaći u popularnoj franšizi Ratovi zvijezda. U središtu tog fiktivnog svemira nalazi se koncept “Sile”, mistične energije koju stvaraju sva živa bića i koja povezuje cijeli svemir. Ova ideja odražava filozofski stav da je svijest temeljna karakteristika koja je prisutna u svakoj materiji u svemiru.
Iako se panpsihizam može činiti radikalnim ili teško prihvatljivim, to nije nova ideja. Njegovi korijeni sežu u daleku prošlost, do drevnih filozofskih tradicija. Aristotel navodi da je predsokratski filozof Thales vjerovao kako je “sve puno bogova,” što implicira da svijest može biti prisutna u svim stvarima. Platon, jedan od najpoznatijih grčkih filozofa, također je u nekoliko svojih djela podržavao ideje slične panpsihizmu.
Na primjer, u svom dijalogu Timaeus iz 3. stoljeća prije Krista, Platon tvrdi da je svemir živo biće obdareno dušom i razumom te da oblik svijesti ili duše postoji u svim njegovim elementima. Platon piše: “Kada je Stvoritelj oblikovao dušu prema svojoj volji, stvorio je unutar nje tjelesni svemir, i doveo ih zajedno, i ujedinio ih od centra do centra. Duša, prisutna svuda od središta do oboda neba, od kojeg je također vanjski omot, sama se okrećući unutar sebe, započela je božanski početak neprestanog i razumnog života koji traje kroz sve vrijeme.”
Slično tome, u nekim religijskim filozofijama, poput određenih grana hinduizma i budizma, postoji duga tradicija gledanja na svijest kao na temeljni aspekt stvarnosti. Svijest se ovdje ne promatra kao nešto ograničeno na pojedinačna bića, već kao intrinzična kvaliteta cijelog kozmosa.
Panpsihizam je kroz povijest povremeno uživao popularnost, dosegnuvši svoj vrhunac u 19. stoljeću, kada su filozofi poput Williama Jamesa i psiholozi poput Gustava Fechnera promovirali ideje da je svijest sveprisutni element svemira. Međutim, unatoč gotovo dvotisućljetnoj povijesti, panpsihizam je pao u nemilost u 20. stoljeću, kada je materijalizam – pogled da se svi fenomeni mogu objasniti fizičkim procesima – postao dominantan znanstveni paradigam.
Obnova Panpsihizma
Ponovno oživljavanje panpsihizma uvelike je potaknuto rastućim nezadovoljstvom materijalističkim pristupima proučavanju uma.
“Težak problem svijesti,” terminologiju kojui je uveo filozof David Chalmers, ističe koliko je teško objasniti kako subjektivna iskustva proizlaze iz fizičkih procesa u mozgu.
Na fizičkoj razini, razumijemo da električni impulsi i kemijski signali omogućuju komunikaciju između neurona u mozgu, što stvara temelje za svijest. Međutim, znanost još uvijek nije uspjela pružiti uvjerljivo objašnjenje kako ta moždana aktivnost dovodi do svjesnog iskustva. Uz to, znanstvenici se i dalje suočavaju s pitanjem kako isti osnovni elementi svemira mogu oblikovati nešto tako jednostavno kao kamen ili tako složeno kao ljudski mozak. Razumijevanje onoga što čini ljudski mozak najsloženijim objektom u poznatom svemiru ostaje jedno od najvećih izazova s kojima se čovječanstvo suočava.
Dr. Philip Goff, filozof i profesor na Sveučilištu Durham, ističe se kao jedan od vodećih suvremenih zagovornika panpsihizma. On tvrdi da ova teorija nudi obećavajuće rješenje za duboku misteriju kako se svijest uklapa u strukturu svemira. U svojoj knjizi Why? The Purpose of the Universe, dr. Goff ističe da materijalistički pristup nije uspio objasniti svijest. Predlaže da svijest treba smatrati temeljnim dijelom svemira, poput prostora, vremena ili mase. U svojoj knjizi također uvodi koncept “teleološkog kosmopsihizma,” koji sugerira da je svemir sam po sebi svjestan i da ima kozmičku svrhu: stvaranje samosvjesnog života kao izraza vlastite svijesti.
“Svemir kao svjestan entitet nije tako ekstravagantna hipoteza kao što biste mogli pomisliti,” objasnio je dr. Goff u intervjuu za Big Think 2023. “Fizika je samo matematička struktura, i mora postojati nešto što se krije iza te strukture, nešto što ‘udiše vatru u jednadžbe,’ kako je to rekao Stephen Hawking. Smatram da je hipoteza da je to svjesni um koji ‘udiše vatru u jednadžbe’ jednako logična kao i bilo koji drugi prijedlog, s prednošću da objašnjava fino podešavanje svemira. Potrebna nam je hipoteza koja može objasniti i ciljno djelovanje u finom podešavanju fizike za život, ali i proizvoljnost i patnju koju nalazimo u svijetu. Kozmopsihizam zvuči čudno, ali odgovara činjenicama.”
Dr. Goff nije sam u svojoj podršci panpsihizmu. Ova teorija privukla je pažnju nekoliko istaknutih akademika koji je vide kao održiv okvir za razumijevanje svijesti. Među njima je i nobelovac i fizičar dr. Brian Josephson, koji je tvrdio da je kvantna mehanika, koja već izaziva mnoge naše intuicije o fizičkom svijetu, možda kompatibilnija s panpsihizmom nego s tradicionalnim materijalističkim pogledima. Unatoč tome što je s 22 godine osvojio Nobelovu nagradu za svoj rad na kvantnom tuneliranju, dr. Josephson se često suočavao s kontroverzama zbog svojih istraživanja o odnosu između kvantne mehanike i svijesti. Tijekom posljednjih 50 godina, njegova su istraživanja često obuhvaćala kvantnu mehaniku i parapsihološke teme poput vidovitosti, daljinskog promatranja i psihokineze. Unatoč kritikama, dr. Josephson je tvrdio da teme poput panpsihizma ili “paranormalnih fenomena” možda jednostavno predstavljaju neistražene aspekte fizike.
“Buduća znanost smatrat će kvantnu mehaniku fenomenologijom određenih vrsta organiziranih složenih sustava,” rekao je dr. Josephson u intervjuu 2002. “Kvantno sprezanje bilo bi jedno od očitovanja takve organizacije, a paranormalni fenomeni drugo. Naše razumijevanje tih pitanja još uvijek je vrlo kvalitativno, ali primjena vještina fizičara na takve situacije mogla bi s vremenom donijeti preciznije teorije.”
U knjizi The Case Against Reality: How Evolution Hid the Truth from Our Eyes, kognitivni psiholog i profesor na UCLA, dr. Donald Hoffman, nudi složenu varijaciju panpsihizma i rješenje “teškog problema svijesti.” Kombinirajući dvije teorije, “teoriju multimodalnog korisničkog sučelja” percepcije i “svjesni realizam,” dr. Hoffman predlaže da, umjesto da mozak stvara svijest, univerzalna svijest stvara moždanu aktivnost i odgovorna je za svu materiju u fizičkom svijetu. Teorija dr. Hoffmana razlikuje se od tradicionalnog panpsihizma po tome što ne predlaže da svi objekti posjeduju svijest. Umjesto toga, fizički objekti manifestiraju se kroz svjesne agente.
“Možemo samo zamisliti kako su ljudi stoljećima unatrag reagirali na prve tvrdnje da Zemlja nije ravna i da zvijezde nisu blizu, da Zemlja nije središte svemira i da Sunce ne kruži oko Zemlje,” napisao je dr. Hoffman u članku iz 2017. objavljenom u Activitas Nervosa Superior. “Reakcija je bila široko rasprostranjeno nevjerovanje. Sada znamo da su ti razumni ljudi jednostavno bili žrtve zablude reifikacije, miješajući aspekte onoga što im se činilo kao istinite slike objektivnog svijeta. Pretpostavka fizikalizma, naime da se objektivni svijet sastoji od atoma, stijena, mozgova i zvijezda, slična je posljedica te zablude. Ali ta nam je fizikalistička pretpostavka vrlo draga. Vjerujemo u nju od djetinjstva bez formalne poduke.”
Argumenti za i protiv Panpsihizma
Zagovornici panpsihizma tvrde da teorija elegantno zaobilazi mnoge probleme s kojima se suočavaju materijalistički prikazi svijesti. Ako je svijest temeljni aspekt materije, onda jaz između fizičkog i mentalnog ne postoji jer je svijest već ugrađena u strukturu stvarnosti. Osim toga, panpsihizam nudi inkluzivniji pogled na prirodu, koji rezonira s idejom povezanog i međuzavisnog svemira. Ova holistička perspektiva posebno je privlačna u doba kada se redukcionistički pristupi prošlosti sve više doživljavaju kao neadekvatni za objašnjavanje složenih fenomena.
Međutim, panpsihizam nije bez svojih kritičara. Jedan od glavnih prigovora je da prkosi zdravom razumu. Ideja da neživi objekti poput stijena ili elektrona mogu posjedovati bilo kakav oblik svijesti mnogima se čini apsurdnom. Kritičari tvrde da panpsihizam razvodnjava pojam svijesti do te mjere da gubi svoje značenje. Ako je sve svjesno, onda što znači biti svjestan?
Još jedan izazov za panpsihizam je njegova provjerljivost. Za razliku od fizičkih teorija koje se mogu testirati putem eksperimenata i opažanja, panpsihizam se teško može empirijski istražiti. To je navelo neke da ga odbace kao spekulativnu ili čak pseudoznanstvenu teoriju. Međutim, branitelji panpsihizma tvrde da teorija nije ništa manje testabilna od mnogih temeljnih pretpostavki fizikalizma.
Može li se testirati svjestan svemir?
Pitanje može li se panpsihizam empirijski testirati izuzetno je važno. Iako teorija nudi uvjerljiv filozofski okvir, njezina znanstvena potvrda ostaje izazov. Neki znanstrvenici istražuju načine kako neizravno testirati ideje panpsihizma, primjerice kroz eksperimente u kvantnoj mehanici i neuroznanosti. Jedan obećavajući smjer istraživanja je proučavanje svijesti kod ne-ljudskih životinja. Ako je svijest temeljno svojstvo materije, mogli bismo očekivati dokaze o njoj i u jednostavnijim organizmima ili čak umjetnim sustavima. Istraživači su već postigli napredak u razumijevanju neuronskih korelata svijesti kod životinja. Ranije ove godine, mnogi znanstvenici, filozofi i učenjaci potpisali su “deklaraciju” koja tvrdi da postojeća istraživanja sugeriraju “realnu mogućnost” da određeni broj životinja doživljava svijest.
“Empirijski dokazi ukazuju na barem realnu mogućnost svjesnog iskustva kod svih kralježnjaka (uključujući gmazove, vodozemce i ribe) i mnogih beskralježnjaka (uključujući, najmanje, glavonošce mekušce, desetonožne rakove i insekte),” stoji u deklaraciji.
Do kolovoza 2024. godine, 287 stručnjaka iz različitih područja potpisalo je deklaraciju, što sugerira rastući konsenzus o mogućnosti svijesti kod širokog spektra životinja. Dodatna istraživanja sugeriraju da bi i biljke mogle posjedovati oblik svijesti. Na primjer, istraživanje iz 2020. godine otkrilo je da biljke francuskog graha u loncima prilagođavaju svoj rast kako bi koristile objekte u svojoj okolini.
“Jedna je stvar reagirati na podražaj, poput svjetlosti. Sasvim je druga stvar percipirati objekt,” rekao je jedan od autora studije, dr. Vicente Raja, za BBC. “Ako kretanje biljaka kontroliraju i na njega utječu objekti u njihovoj blizini, tada govorimo o složenijim ponašanjima, a ne samo o reakcijama, i trebali bismo moći identificirati slične kognitivne potpise onima koje opažamo kod ljudi i nekih životinja.”
Kvantna mehanika također nudi potencijalne uvide. Neke interpretacije kvantne teorije, poput efekta promatrača, sugeriraju da svijest može igrati temeljnu ulogu u ponašanju fizičkih sustava. U posljednjih nekoliko godina, intenzivne rasprave usredotočile su se na pitanje može li umjetna inteligencija (UI) pokazivati čak i najrudimentarnije oblike svijesti. Kako tehnologija umjetne inteligencije nastavlja evoluirati, mogla bi izazvati naše tradicionalne predodžbe o tome što čini svijest i učiniti teoriju panpsihizma manje radikalnom. Štoviše, nedavne empirijske studije počinju pristupati svijesti iz perspektive panpsihizma, čak i neizravno.
Na primjer, istraživanje objavljeno u Acta Analytica raspravlja o različitim argumentima za panpsihizam, poput argumenta “intrinzične prirode,” koji tvrdi da bi kvalitete koje subjektivno doživljavamo mogle biti intrinzične fizičkom svijetu. Druga studija, koja će biti objavljena u listopadu 2024. u časopisu Neuroscience & Biobehavioral Reviews, od strane profesora fizike na Sveučilištu College London, dr. Sergeya Yurchenka, predlaže da se “neugodne posljedice” dualizma i panpsihizma mogu ublažiti evolucijskom teorijom života, nazvanom “bioprotopsihizam.”
“Bioprotopsihizam” je pojam koji se pojavljuje u novijim istraživanjima i odnosi se na teoriju koja predlaže da svijest proizlazi iz osnovnih bioloških procesa. Ova teorija kombinira ideje o “proto-” svijesti, odnosno vrlo rudimentarnim oblicima svijesti, s biološkim funkcijama, sugerirajući da svijest nije odvojena od života, već je usko povezana s osnovnim biološkim aktivnostima. Iako “bioprotopsihizam” nije široko prihvaćen ili poznat pojam, predstavlja pokušaj da se objasni kako svijest može nastati kao minimalni oblik spoznaje unutar živih organizama, koji se s vremenom razvija u složenije mentalne procese.
Teorija panpsihizma ostaje vrlo kontroverzna. Međutim, istraživanja posljednjih nekoliko godina otkrivaju značajan trend integracije panpsihističkih ideja u mainstream znanost. Ovo oživljavanje označava značajnu promjenu u načinu na koji razmišljamo o svijesti i njezinoj ulozi u svemiru. Iako se panpsihizam suočava s velikim izazovima u pogledu empirijske provjerljivosti i konceptualne jasnoće, on također nudi svjež pristup jednom od najstarijih i najdubljih pitanja u filozofiji. Kako se naše razumijevanje mozga, svijesti i kozmosa nastavlja razvijati, panpsihizam bi mogao pružiti konceptualne alate za premošćivanje jaza između fizičkog i mentalnog. Bez obzira na to hoće li panpsihizam na kraju prevladati, činjenica da je teorija doživjela renesansu naglašava trajnu misteriju svijesti i ljudsku potragu za razumijevanjem našeg mjesta u svemiru.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
