Unatoč percepciji javnosti, ozonska rupa iznad Antarktike pokazala se izuzetno obimnom i dugotrajnom u protekle četiri godine, ističu istraživači sa Sveučilišta Otago. Prema njihovim nalazima, klorofluorougljici (CFC-i) nisu jedini uzrok ovog fenomena.
U svojoj studiji, objavljenoj u časopisu Nature Communications, tim je analizirao promjene u koncentraciji ozona na mjesečnoj i dnevnoj razini, proučavajući različite visine i geografske širine unutar antarktičke ozonske rupe, u razdoblju od 2004. do 2022. godine.
Glavna autorica studije, doktorandica Hannah Kessenich sa Odjela za fiziku, ističe da su ustanovili kako je koncentracija ozona u središtu rupe znatno niža nego što je bila prije 19 godina. “To implicira ne samo veću površinu rupe, već i veću dubinu tijekom većeg dijela proljeća,” izjavila je Kessenich.
Tim je identificirao povezanost između smanjenja koncentracije ozona i promjena u atmosferskim strujanjima koje ulaze u polarni vrtlog iznad Antarktike. Ovo otkriće ukazuje na to da velike ozonske rupe posljednjih godina možda nisu isključivo posljedica djelovanja CFC-a.
Montrealski protokol o supstancama koje oštećuju ozonski sloj, na snazi od 1987. godine, regulira proizvodnju i potrošnju umjetno stvorenih kemikalija koje uništavaju ozon. No, istraživači vjeruju da u problematiku ozonske rupe ulaze i drugi kompleksni faktori.
Problem nije riješen
“Iako su glavne informacije o ozonskom sloju u proteklim godinama javnost uvjeravale da je problem ozona riješen, Montrealski protokol unatoč značajnom smanjenju štetnog djelovanja CFC-a nije uspio potpuno riješiti problem ozonske rupe. Prema našim analizama, rupa je u posljednje tri godine bila među najvećima ikada zabilježenima, a slična situacija zabilježena je i u dvije od prethodnih pet godina,” objašnjava Kessenich.
Nadalje, ističe da je ozonska rupa 2023. već premašila veličinu zabilježenu u prethodne tri godine, dosežući krajem prošlog mjeseca preko 26 milijuna kvadratnih kilometara, gotovo dvostruko veću od površine Antarktike.
Kessenich naglašava važnost razumijevanja varijabilnosti ozona zbog njegove ključne uloge u klimi Južne hemisfere. “Ozonska rupa izravno je povezana s nedavnim požarima i ciklonima u Australiji i Novom Zelandu. Iako nije direktno povezana s utjecajem stakleničkih plinova na klimu, ozonska rupa utječe na ravnotežu u atmosferi. Smanjenje ozona omogućava veće prodore UV zračenja na površinu Antarktike te značajno utječe na raspodjelu topline u atmosferi,” ističe ona.
Promjene uzrokovane ozonskom rupom uključuju varijacije u vjetrovitim obrazcima i površinskoj klimi Južne hemisfere, što može imati lokalne posljedice.
Međutim, Kessenich umiruje javnost u pogledu izloženosti ekstremnom UV zračenju. “Stanovnici Novog Zelanda ove godine ne trebaju posebno pojačati zaštitu od sunca, budući da se antarktička ozonska rupa uglavnom ne nalazi iznad Novog Zelanda, već izravno iznad Antarktike i Južnog pola,” zaključuje ona.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
