Unatoč svojoj debljini od samo jednog mikrona, učinkovitost novog materijala za solarne panele sada se može usporediti s učinkovitošću tradicionalnih silikonskih solarnih panela.
Tanak sloj, velike mogućnosti
Znanstvenici Sveučilišta Oxford razvili su revolucionarnu “višespojnu” tehniku kojom su stvorili solarni materijal koji je izuzetno tanak te se može izravno ispisivati na površinu svakodnevnih predmeta poput automobila, pametnih telefona i ruksaka. Iako rezultati istraživanja još nisu objavljeni, znanstvenici ističu kako njihov materijal, debljine samo jednog mikrona, postiže energetsku učinkovitost od preko 27 posto. To je za pet posto učinkovitije od uobičajenih silikonskih ćelija koje se koriste u konvencionalnim solarnim panelima te nadmašuje učinkovitost koju su ostvarila druga istraživanja na području ultra-tankih solarnih materijala. Shuaifeng Hu, fizičar s Oxforda, izjavio je: “Tijekom samo pet godina eksperimentiranja s našim pristupom višespojne tehnike povećali smo učinkovitost pretvorbe energije s oko šest posto na više od 27 posto, što je blizu granica što ih danas mogu postići solarni fotonaponski uređaji s jednim slojem.”
Solarna energija svuda oko nas
Ultra-tanke solarne ćelije koriste slojevite materijale poznate kao perovskiti, koji povećavaju spektar apsorpcije sunčeve svjetlosti zahvaljujući svojoj višeslojnoj strukturi. S debljinom stotinu puta manjom od ljudske kose, ovi materijali više nalikuju premazu nego čvrstom tijelu, pružajući fleksibilnost i jednostavnu primjenu na različite površine bez potrebe za velikim ekskluzivnim prostorima. Umjesto koncentracije solarnih panela na velikim poljima, ova tehnologija omogućava rasprostiranje solarnih kapaciteta po raznim manjim površinama, dopunjujući, a ne zamjenjujući tradicionalne solarne farme.
“Zamislite primjenu perovskitnih premaza na raznolike površine, poput krovova automobila i zgrada ili čak na poleđinama mobilnih telefona, kako bismo generirali povoljnu solarnu energiju,” ističe Junke Wang, fizičar s Oxforda. “Ovakav pristup mogao bi dugoročno umanjiti potrebu za korištenjem silikonskih panela ili izgradnjom novih solarnih farmi.”
Iako perovskiti pružaju značajne prednosti u učinkovitosti, nisu izuzetno izdržljivi i mogu se vremenom degradirati kad su izloženi vlazi, kisiku i paradoksalno, svjetlosti. Unatoč ovim izazovima, napredak u učinkovitosti koje perovskiti omogućuju ne smije se zanemariti, jer nas približavaju budućnosti u kojoj bi solarna tehnologija mogla biti još prisutnija i dostupnija.
