Metalni asteroid 16 Psyche već se godinama izdvaja kao jedan od najzagonetnijih objekata u glavnom asteroidnom pojasu. Dok se većina asteroida smatra stjenovitim ostacima iz ranih faza Sunčeva sustava, Psyche privlači pozornost zbog svojega neobično visokog udjela metala. Upravo zato znanstvenici dugo razmatraju mogućnost da je riječ o ostatku jezgre ranoga planetarnog tijela koje se nikada nije potpuno razvilo u planet. Novo istraživanje sada upućuje na to da bi ključ odgovora mogao ležati u golemom udarnom bazenu blizu njegova sjevernog pola.
Međunarodni tim istraživača pokušao je utvrditi kako je nastao taj golemi ožiljak i što on može otkriti o građi asteroida. Rezultati objavljeni u časopisu Journal of Geophysical Research: Planets važni su jer bi mogli pomoći u razumijevanju nastanka i razvoja planeta, osobito u najranijim razdobljima oblikovanja Sunčeva sustava.
Ožiljak koji bi mogao razotkriti unutrašnjost
Budući da su opažanja sa zemaljskih teleskopa ograničena, a NASA-ina letjelica Psyche do odredišta stiže tek u kolovozu 2029., istraživači su se oslonili na računalne simulacije. Izveli su trodimenzionalne modele udara u blizini sjevernog pola kako bi ispitali na koji način takav sudar mijenja raspodjelu metala u unutrašnjosti asteroida.
U modele su uključili stvarni oblik asteroida, koji nije pravilan nego izdužen i nepravilno oblikovan, kao i veliki udarni bazen u njegovu sjevernom polarnom području. Zatim su testirali više mogućih scenarija unutrašnje građe, od pretpostavke da je cijeli asteroid sastavljen od jednake smjese materijala do mogućnosti da je riječ o slojevitom tijelu sa željeznom jezgrom i vanjskim slojem vulkanske stijene.
Posebna pozornost posvećena je poroznosti, odnosno količini praznog prostora unutar asteroida, i njezinu utjecaju na nastanak kratera. U središtu analize bio je omjer dubine i promjera kratera, jer upravo taj odnos može pokazati koliko je unutrašnjost tijela čvrsta, a koliko rastresita. Prema njihovoj hipotezi, kompaktnija unutrašnjost lakše bi zadržala veće količine materijala udarnog tijela, dok bi poroznija struktura ostavljala manje takvih ostataka.
“Jedan od naših ključnih zaključaka jest da poroznost, odnosno količina praznog prostora unutar asteroida, snažno utječe na nastanak tih kratera”, rekla je Namya Baijal, doktorandica Laboratorija za Mjesec i planete pri Sveučilištu u Arizoni i glavna autorica rada. “Taj se čimbenik često zanemaruje jer ga je teško pouzdano uključiti u modele, ali naše simulacije pokazuju da može bitno utjecati na sam tijek udara i na oblik kratera koji pritom nastaje.”
Odgovor stiže s NASA-inom misijom
Autori rada iznijeli su nekoliko mogućih objašnjenja za unutrašnju građu asteroida 16 Psyche, ali konačne odgovore očekuju tek kada NASA-ina letjelica stigne do cilja. Jedan od glavnih zadataka misije upravo je utvrditi je li Psyche doista ostatak metalne jezgre planetezimala, odnosno ranoga planetarnog tijela.
Upravo u tome leži i šira važnost cijelog istraživanja. Ako se potvrdi da čovječanstvo prvi put izravno proučava objekt koji predstavlja unutrašnjost nekadašnjega planetarnog tijela, to bi bio iznimno rijedak uvid u procese iz kojih su nastali planeti. Za usporedbu, od Zemljine površine do središta ima oko 6300 kilometara, a čovjek je dosad uspio dosegnuti tek 12,26 kilometara dubine, što je tek oko 0,2 posto puta prema središtu.
Zato bolje razumijevanje podrijetla i sastava Psyche nije važno samo za tumačenje razvoja planeta u našem Sunčevu sustavu. Takvi podaci mogli bi pomoći i u proučavanju stjenovitih svjetova izvan njega, pa posredno i u razumijevanju uvjeta u kojima nastaju planetarni sustavi. Krateri na jednom neobičnom metalnom asteroidu zato možda nisu samo tragovi davnog sudara, nego i rijedak zapis o najranijim poglavljima planetarne povijesti.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
