Nedavno je objavljena simulacija zvuka Velikog praska, dajući nam priliku da poslušamo zvukove s početka našeg svemira.
U samim počecima, božanski bas odjeknuo je svemirom. Tako barem tvrdi fizičar John Kramer koji je našao dokaze spomenutog zvuka. Štoviše, Kramer je , kako bi nam približio „melodiju“ Velikog praska, izradio simulaciju plitkog, dubokog tona kojeg je emitirao novonastali svemir.
Početak svemira
Nakon eksplozije, naš svemir počeo se tako naglo širiti da je njegova materija rezonirala dubokim basom. Zvučni valovi bili su izduženi i iskrivljeni.
„Ekspanzijom svemira, zvučni valovi probijali su se kroz gust i zatvoren medij zbog čega je svemir zazvonio poput zvona.“ – tvrdi John Kramer sa Sveučilišta u Washingtonu.
Efekt bi bio sličan potresu jačine 9 po richteru od kojeg bi „zazvonio“ cijeli planet. Ipak, u ovom slučaju val se raširio po svemiru.
Zvuk je odavno zamro, no ipak je ostavio trag u kozmičkom mikrovalnom pozadinskom zračenju kao termalna jeka energije oslobođene Velikim praskom.
WMAP satelit (eng. Wilkinson Microwave Anisotropy Probe), je 2003. godine opskrbio znanstvenike slikom kozmičkog pozadinskog zračenja , bez presedana. Kramerov članak u žurnalu Analog Science Fiction and Fact, objašnjava kako se termalne informacije mogu pretočiti u zvučne valove. Drugim riječima, kozmičko pozadinsko mikrovalno zračenje, zapravo je snimka ritma Velikog praska.
Simulacija zvuka Velikog praska
Dvije godine nakon što je Kramer objavio svoje otkriće, majka 11-godišnjeg učenika poslala mu je pismo raspitujući se za audio snimku Velikog praska kako bi je njezin sin mogao koristiti u svojem školskom projektu. Kramer je odgovorio da trenutno nema snimku, ali da će jednog dana imati.
Baš nedavno, objavio je rezultate svojih istraživanja zajedno sa nevjerojatnom simulacijom melodije rađanja svemira. Audio datoteke mogu se naći u .wav formatu i dostupne su svima na korištenje. Link ću priložit na dnu članka.
Da bi rekreirao zvuk Velikog praska, Kramer je prebacio podatke WMAP-a u audio format koristeći Mathematica sustav. Rezultat je bilo plitko škripanje. Kasnije, uz pomoć podataka Plank telskopa Europske svemirske agencije, Kramer je uspio izraditi puno precizniji profil kojeg je potom transferirao u audio datoteku.
Ovo je ipak samo simulacija jer je stvarna frekvencija toliko velika da je čovjek ne bi mogao čuti zbog ograničenja ljudskog sluha.
S obzirom da ne mogu postaviti datoteke u članku, ovdje vam prilažem poveznicu na Kramerovu webstranicu . Dao nam je pet različitih varijanti snimke s drugačijim trajanjima. Svakako se radi o zanimljivom zvuku vrijednom dijeljenja.
Ja sam Matija Klarić.
Student sam Ekonomskog fakulteta, a u slobodno se vrijeme bavim volonterstvom te istraživanjem, čitanjem i pisanjem o mojim omiljenim temama; svemiru, astronomiji, astrofizici i tehnologiji.
