Znanstvenici su možda pronašli razlog zašto je vode na Mjesecu puno više nego što se prethodno mislilo.
Mislite li da je bilo koji znanstvenik pretpostavio da je prije nekoliko desetljeća u svemiru bilo toliko vode? Svake godine čujemo za nove nebeske objekte u kojima ima vode u ovom ili onom obliku, čak i na mjestima izvan Sunčevog sustava. Iako su sva ova otkrića važna, pronalazak vode na Mjesecu i Marsu definitivno je najveći prioritet.
Tijekom proteklih desetljeća konačno smo se uvjerili da Mjesec uopće nije bez vode. Vodeni se led raspršuje u lokalnom tlu, skrivajući se u dubokoj tami na dnu kratera.
Međutim, podrijetlo vode ostaje misterij. Ako bi voda završila na satelitu nakon pada ledenih kometa, brzo bi isparila zbog nedostatka atmosfere koja bi ju mogla zadržati.
https://kozmos.hr/10-stvari-koje-vjerojatno-niste-znali-o-povrsini-mjeseca/
Umjesto toga, voda se može pojaviti izravno na Mjesecu. Prema jednoj od novih obećavajućih hipoteza, protoni sunčevog vjetra dosežu njezinu površinu, koja nije zaštićena ni atmosferom ni magnetosferom koja štiti našu Zemlju. Ondje, u interakciji s oksidima u sastavu minerala, protoni tvore nove molekule vode i neprestano nadopunjuju zalihu vlage koja izlazi u svemir.
Sljedeća se faza događa svakog mjeseca, tijekom punog mjeseca. Prema računalno generiranim modelima, velik postotak tekućine trebao bi ispariti tijekom onih dana kada je naš satelit zaštićen od sunčevih vjetrova.
Ovaj su postupak pregledali autori novog članka objavljenog u časopisu The Astrophysical Journal Letters. Koristeći podatke prikupljene od japanske lunarne sonde Kaguya, zabilježili su promjene u protoku sunčevog vjetra “koji ispire” satelit.
Daljnja promatranja indijskog aparata Chandrayaan-1 pomogla su procijeniti raspodjelu vode u cirkumpolarnim regijama. Međutim, pokazalo se da su rezultati prilično neočekivani: u propisanim danima ne dolazi do značajnih promjena u količini leda.
Stoga su znanstvenici iznijeli još jednu hipotezu o podrijetlu vode na Mjesecu, koja nije povezana s učincima sunčevog vjetra. Činjenica je da je Zemljina magnetosfera također sposobna usmjeravati protone i zalijevati mjesečevu površinu ne sa manje čestica od sunčevog vjetra: iako ne tako snažno ubrzanih.
Tok sadrži i protone i ione kisika iz gornjih slojeva zemljine atmosfere. To znači da je “zemaljski vjetar” možda dovoljan za stvaranje novih molekula vode na Mjesecu.
Znanstvenici planiraju nastaviti s istraživanjem Mjeseca snažnijom tehnologijom kako bi pronašli bolja područja za buduće satelitsko istraživanje, kao i za rudarstvo. Sve u svemu, otkrivanje kako se točno voda pojavljuje na Mjesecu može odgovoriti na mnoga pitanja o potencijalnim važnim ciljevima planeta u dubokom svemiru ili barem unutar Sunčevog sustava.
Nema sumnje da je vode mnogo više u svemiru nego što je bilo koji znanstvenik vjerovao prije nekoliko desetljeća i vjerojatno je puno češća nego što danas mislimo. Nastavit ćemo ju nalaziti u različitim kutevima svemira. Ključno je ovdje također razumjeti njeno postojanje, a posebno kada je riječ o Mjesecu i Marsu, koji su primarne mete agencija širom svijeta.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram– t.me/kozmoshr
Izvori:
• McRae, M. (n.d.). The Moon Could Be Getting Water Thanks to ‘Wind’ From Earth’s Magnetosphere.
• O’Neill, M. (2021, January 29). First Evidence That Earth’s Magnetosphere Can Create Water on the Moon’s Surface.
• Robitzski, D. (2021, January 28). Study: The Moon’s water came from Earth’s magnetic field.
• Wang, H. (n.d.). Earth Wind as a Possible Exogenous Source of Lunar Surface Hydration.
