Arheološka istraživanja u Filipinima, Indoneziji i Timoru-Leste otkrivaju da je tehnološki napredak u otočnom jugoistočnom Pacifiku započeo mnogo ranije nego što su znanstvenici pretpostavljali. Novi nalazi upućuju na to da su se prvi stanovnici tog golemog otočnog prostora oslanjali na razvijenu pomorsku tehnologiju prije najmanje 40 tisuća godina, što izravno proturječi dosadašnjem tumačenju rane povijesti civilizacije.
Rani tragovi pomorstva
Glavni dokaz čine kameni alati otkriveni u više nalazišta, koji potječu iz razdoblja gornjeg paleolitika. Nalazi pokazuju da su zajednice koje su živjele na tim otocima obrađivale biljni materijal kako bi dobile vlakna za užad, mreže i vezivo nužno za izradu čamaca. Organski dijelovi plovila rijetko prežive tisućljeća, pa upravo ovakvi tragovi predstavljaju rijetku priliku da se rekonstruira tehnološka razina tadašnjih pomoraca.
Istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Archaeological Science navodi da je riječ o organiziranom i promišljenom korištenju biljnih vlakana, što upućuje na razvijene tehnike gradnje plovila i lova na otvorenom moru. U istim slojevima pronađeni su i koštani artefakti poput udica, žlijebova za vezivanje, utega za mreže te ostaci tuna i morskih pasa, vrsta koje žive daleko od obale.
Prema autorima studije, prisutnost velikih pelagičkih riba pokazuje da su drevni stanovnici ISEA regije znali iskorištavati sezonske migracije i kretanje tih vrsta. Takav oblik ribolova zahtijeva izdržljivu užad i pouzdane linije za izvlačenje ulova, što dodatno potvrđuje razvoj napredne tehnologije na koju se oslanjala rana plovidba.
Izazov ustaljenim teorijama
Većina znanstvenika danas prihvaća da su se rani moderni ljudi morali prebacivati morem kako bi naselili daleke otoke jugoistočne Azije. No preovladavala je pretpostavka da su ti prijelazi bili pasivni i rijetki, primjerice plutanje na bambusovim splavima bez navigacijskog znanja. Nova analiza to odbacuje i predlaže posve drukčiju sliku prapovijesnih migracija.
Autori tvrde da su se ti pomorci pouzdavali u vlastite konstrukcije od organskih materijala te da su primjenjivali tehnike izrade čamaca i ribolova koje su zahtijevale planiranje, iskustvo i poznavanje ponašanja oceana. Takve vještine teško je dokazati bez očuvanih plovila, no kameni alati i biljni ostaci omogućuju rekonstrukciju tehnologije koja je omogućila prelazak dubokih kanala između otoka.
U svojoj analizi istraživači naglašavaju da je prepoznavanje materijala i tehnika izrade čamaca presudno za razumijevanje prapovijesnih kretanja u otočnim okružjima. “Prisutnost ovako razvijene pomorske tehnologije u prapovijesnoj ISEA regiji pokazuje iznimnu domišljatost najranijih zajednica Filipina i njihovih susjeda”, navodi se u priopćenju sveučilišta Ateneo de Manila.
Znanstvenici zaključuju da je upravo to znanje o gradnji plovila i upravljanju otvorenim morem moglo pretvoriti ovu regiju u središte tehnoloških inovacija desetke tisuća godina prije nego što se to uopće pretpostavljalo, stvarajući temelje pomorskih tradicija koje ondje žive i danas.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
