Patuljasti planet Cerera â puno poznatiji pod svojim anglofonim nazivom Ceres â najveÄe je svemirsko tijelo u pojasu asteroida, a Äini se da je tamo zavrÅ¡io zahvaljujuÄi gravitacijskom djelovanju Jupitera.
‘NeobiÄni gost’ asteroidnog pojasa
Nova raÄunalna simulacija sugerira da je patuljasti planet Ceres (hrv. Cerera) u asteroidnom pojasu zavrÅ¡io prije 4.5 milijardi godina â tj. tijekom rane i nestabilne faze SunÄevog sustava â zahvaljujuÄi gravitacijskom djelovanju plinovitog diva Jupitera.
Ceres se oduvijek Äinio ‘drugaÄiji’ i neobiÄan svojim smjeÅ¡tajem u pojasu asteroida. Naime, Å¡irok oko 950 kilometara i povrÅ¡ine oko 2 770 000 km2, Ceres je daleko najveÄe tijelo u asteroidnom pojasu â podruÄju izmeÄu orbite Marsa i Jupitera u kojem su koncentrirane nakupine svemirskih stijena veÄih i manjih dimenzija. VeÄina ovih svemirskih stijena zapravo je promjera od svega desetak ili stotinjak metara te su uglavnom nepravilnog i neobiÄnog oblika â potpuna suprotnost u odnosu na Ceres.
Osim Å¡to je sfernog oblika kao planeti Ceres takoÄer sadrÅŸi neke neobiÄne kemijske spojeve (poput amonijaka) koji nisu prisutni u njezinim susjedima. Zbog niza navedenih Äimbenika kojima se razlikuje od drugih tijela asteroidnog pojasa znanstvenici veÄ dugo iznose hipotezu da je patuljasti planet zapravo ‘uljez’, a nova simulacija sada je otkrila i mehanizam koji je moÅŸda â u dalekoj proÅ¡losti â istisnuo Ceres iz njegovog ‘rodnog mjesta’.
Nova raÄunalna simulacija ponudila odgovor
âU naÅ¡em Älanku predlaÅŸemo scenarij koji objaÅ¡njava zaÅ¡to se Ceres toliko razlikuje od susjednih asteroida. U ovom scenariju, Ceres se poÄeo formirati u orbiti daleko iza Saturna, gdje je amonijaka bilo u izobilju. Tijekom faze rasta divovskog planeta uvuÄen je u asteroidni pojas kao ‘migrant’ iz vanjskog SunÄevog sustava i tamo preÅŸivio do danas, odnosno 4.5 milijardi godina,â rekao je Rafael Ribeiro de Sousa, glavni autor nove studije.
Amonijak se ne nalazi u uobiÄajenim svemirskim stijenama, no zato je veoma Äest u kometima koji potjeÄu iz mnogo hladnijih i udaljenijih vanjskih dijelova SunÄevog sustava te s vremena na vrijeme prolaze kroz unutarnje dijelove.
Repovi kometa pojavljuju se kako kometi dolaze bliÅŸe Suncu, tj. kada temperatura naÅ¡e zvijezde poÄinje otapati njihov led. NeÅ¡to sliÄno dogaÄa se sa Ceresom, koja je jedini objekt u asteroidnom pojasu koji ima tanku atmosferu isparavanja vode i amonijaÄnog leda.
Kako je Ceres završio gdje je danas?
No, ako je Ceres doista nastao u prostoru gdje nastaju i kometi â dakle u udaljenim dijelovima SunÄevog sustava â kako je toÄno zavrÅ¡io u asteroidnom pojasu? Prema studiji odgovor leÅŸi u snaÅŸnoj gravitaciji plinovitog diva Jupitera. Ovaj plinoviti div bio je (dakako uz samo Sunce) glavna sila tijekom formiranja SunÄevog sustava prije 4.5 milijardi godina.
âNaÅ¡e simulacije su pokazale da je faza formiranja divovskog planeta bila vrlo turbulentna, s ogromnim sudarima izmeÄu prethodnika Urana i Neptuna. Bilo je tu i izbacivanja planeta iz SunÄevog sustava, pa Äak i ‘invazija’ prostora unutarnjih planeta s tijelima koji su bili i do tri puta masivniji od Zemlje. Jaki gravitacijski poremeÄaji rasprÅ¡ili su objekte sliÄne Ceresu, a neki od njih moÅŸda su stigli do podruÄja asteroidnog pojasa i stekli stabilne orbite sposobne preÅŸivjeti druge dogaÄaje,â rekao je Sousa.
Tijekom ovog kozmiÄkog razdoblja â kojeg bismo slikovito mogli nazvati ‘biljarskim periodom’ naÅ¡eg mladog sustava â moglo je postojati i do 3600 mini-planeta veliÄine Ceresa koji su ‘skakali’ oko protoplanetarnog diska praÅ¡ine i plina iz kojeg su se pojavili planeti.
Model koji su razvili istraÅŸivaÄi pokazao je da je jedan od ovih mini-planeta mogao biti izbaÄen i uhvaÄen u asteroidni pojas u orbiti koja je veoma sliÄna danaÅ¡njoj orbiti Ceresa. Studija nije prva koja je doÅ¡la do takvih zakljuÄaka, ali pridonosi rastuÄem razumijevanju ranih nasilnih godina nastanka SunÄevog sustava.
Patuljasti planet Ceres: pronaÄeni organski spojevi u krateru Urvara
Pridruşite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
Rafael Ribeiro de Sousa et al., âDynamical origin of the Dwarf Planet Ceres,â Icarus 379 (2022).