Na Zemlji se sav život svodi na polimerne molekule poznate kao deoksiribonukleinska kiselina (DNK) i ribonukleinska kiselina (RNA).
Ova dva građevna bloka sadrže sve upute za svaki živi organizam i njegove brojne funkcije. Oni se pak sastoje od pet informacijskih komponenti (nukleobaza), koje se sastoje od organskih molekula (purina i pirimidina).
Pretraživanje meteorita
Desetljećima su znanstvenici pretraživali uzorke meteorita u potrazi za tim građevnim blokovima. Ova istraživanja dovela su do toga da su znanstvenici do danas unutar meteorita pronašli tri od pet nukleobaza.
Međutim, nedavna analiza koju su vodili istraživači sa Sveučilišta Hokkaido u Japanu (uz potporu NASA-e) otkrila je preostale dvije nukleobaze koje znanstvenici do sada nisu uspjeli primjetiti.
Ovo otkriće moglo bi pomoći razriješiti pitanje koje od davnina muči znanstvenike: je li se život na Zemlji pojavio sam ili je bio potpomognut organskim spojevima koje su taložili meteoriti (proces poznat kao panspermija).
Pet nukleobaza koje čine DNK i RNA uključuju adenin (A), citozin (C), gvanin (G), timin (T) i uracil (U), s bazama A, G, C i T koje se nalaze u DNK dok A, G, C i U nalaze se u RNK.
https://kozmos.hr/zemlja-i-mars-nastali-su-od-materijala-unutarnjeg-suncevog-sustava/
Sa sigurnošću se ne može reći zašto do sada nije otkriveno više vrsta nukleobaza.
Istraživački tim vodio je Yasuhiro Oba, izvanredni profesor na Institutu za znanost o niskim temperaturama (ILTS) Sveučilišta Hokkaido.
Kako je Oba objasnio u nedavnom NASA-inom priopćenju za javnost:
“Pitam se zašto su purini i pirimidini izuzetni po tome što ne pokazuju strukturnu raznolikost u ugljičnim meteoritima za razliku od drugih klasa organskih spojeva kao što su aminokiseline i ugljikovodici. Budući da se purini i pirimidini mogu sintetizirati u izvanzemaljskim okruženjima, kao što je pokazalo naše istraživanje, očekivalo bi se pronaći široku raznolikost ovih organskih molekula u meteoritima.”
Novi pristup
Kao što Oda i njegovi kolege navode u svojem istraživanju, ovaj novootkriveni par nukleobaza (citozin i timin) možda je izbjegao znanstvenicima jer su se razgradili prije nego što su se mogli izdvojiti (zbog njihove delikatnije strukture).
U ranijim eksperimentima znanstvenici su stavili zrnca uzoraka meteorita u otopinu vruće mravlje kiseline kako bi izvukli nukleotide i stvorili otopinu (“meteoritski čaj”) koju bi potom analizirali.
Tim se ovoga puta oslanjao na principu korištenja hladne vode za ekstrakciju citozina i timina umjesto mravlje kiseline – što je možda uništilo nukleobaze u prethodnim studijama. Drugo, tim je koristio osjetljiviju analitiku od prethodnih studija, omogućujući im da otkriju manje količine molekula. To je omogućilo timu da otkriju krhki citozin i timin u uzorcima meteorita.
Trenutno znanstvenici još uvijek ne mogu sa sigurnošću reći je li život započeo u prebiotskom ribnjaku prije milijardi godina ili su mu pomogle organske molekule iz svemira. Međutim, otkrivanje preostale dvije nukleobaze i drugih molekula pronađenih u uzorku pružilo je neke dodatne dijelove slagalice.
Na primjer, tim je otkrio tragove šećera i baza u uzorku, što ukazuje da se u svemiru nalaze fundamentalnije molekule biologije.
Posljednje, ali ne i najmanje važno, istraživanje tima rezultiralo je novim dokazom tehnike koncepta koja se pokazala učinkovitijom u izvlačenju informacija iz asteroida. To će dobro doći kada NASA-ina misija OSIRIS-REx sljedeće godine vrati uzorke s asteroida Bennu.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram-t.me/kozmoshr
Izvori:
