Fenomen kugličastih munja
Kugličasta munja (eng. ‘ball lightning’) je neobjašnjiv fenomen koji se često opisuje kao luminiscentni, sferni objekt promjera od nekoliko centimetara do nekoliko metara. Iako se obično povezuje s grmljavinom, zabilježeno je da fenomen traje znatno dulje od bljeska munje te da se razlikuje od fenomena vatre Svetog Elma.
Vatra svetog Elma je drugačiji, ali sličan vremenski fenomen u kojem se svjetleća plazma stvara korona pražnjenjem iz predmeta poput jarbola, tornja, dimnjaka ili životinjskog roga u atmosfersko električno polje. Pojava je također primijećena na prednjim rubovima zrakoplova. Intenzitet efekta (plavi ili ljubičasti sjaj oko objekta često popraćen šištanjem ili zujanjem) proporcionalan je jačini električnog polja i obično vidljiv tijekom grmljavine ili vulkanskih erupcija.
Neka izvješća iz 19. stoljeća opisuju kugličaste munje koje na kraju eksplodiraju i ostavljaju za sobom miris sumpora. Opisi kugličastih munja pojavljuju se u raznim izvještajima tijekom stoljeća i privlače pažnju znanstvenika. Promatranja optičkog spektra onoga što se čini kao kugličasta munja objavljena su i u nekim znanstvenim istraživanjima. Laboratorijski eksperimenti uspjeli su proizvesti efekte vizualno slične izvješćima o kugličastoj munji, ali pritom i dalje ostaje nejasno kako i zašto ponekad dolazi do ovog fenomena u prirodi. Znanstveni podaci su zasad oskudni, a fenomen u velikoj mjeri neistražen.
Prva zabilježena kugličasta munja u Engleskoj u 12. stoljeću
Jednog dana u lipnju 1195., oko podneva, dogodilo se nešto neobično u blizini grada Londona. Činilo se da tamni oblak rađa rotirajuću bijelu kuglu svjetlosti koja se zatim spustila prema rijeci Temzi. Događaj je ukratko zabilježio benediktinski redovnik Gervase iz Canterburyja u Engleskoj. To je zasad najraniji spomen tajanstvenog meteorološkog fenomena u engleskoj povijesti.
Ako bismo ostali vjerni iskazima očevidaca, kugličasta munja nije u potpunosti precizan izraz. Iako se obično viđaju tijekom grmljavine, ove kuglice uglavnom nisu veliki, eksplozivni bljeskovi, već male, tihe svjetleće mrlje koje lebde uokolo nekoliko sekundi prije nego što u potpunosti nestanu. Unatoč tome, postoje pojedini izvještaji o nasilnim eksplozijama pa čak i štetama i ozljedama onih koji su došli u dodir s kugličastom munjom. Mnogo se nagađalo o fizičkoj prirodi ovih sfera, od mrlja plazme koja se nakuplja na izoliranim površinama do divljih sugestija refrakcijskih mjehurića zarobljenih fotona.
https://kozmos.hr/koriste-li-napredne-izvanzemaljske-civilizacije-svjetlosnu-tehnologiju/
Povijesni izvori
Budući da su iznimno rijetke i nepredvidljive, istraživači se uvelike oslanjaju na povijesne anegdote iz različitih kultura kako bi skupili potrebne količine podataka te stvorili hipoteze o tome što uzrokuje kugličaste munje. S obzirom na to da većina pouzdanih izvještaja dolazi tek iz prošlog stoljeća, otkrivanje jasnih opisa kugličastih munja u prošlim vremenima izrazito je važno. Postoje stari zapisi, ali ponekad ih je teško razlikovati od običnih bljeskova munja.
Dva istraživača sa Sveučilišta Durham, fizičar Brian Tanner i povjesničar Giles Gasper, nedavno su objavili svoje nalaze relativno nedvosmislenog zapisa koji prethodi onome što se dosad smatrao najranijim izvještajem u Engleskoj za oko 450 godina. Redovnička kronika najvjerojatnije je napisana početkom 13. stoljeća, a kasniji prijevodi sačuvani su u zbirkama Britanske knjižnice i Cambridgea. Jedan od tih primjeraka, latinski tekst koji je 1879. uredio biskup William Stubbs, Gasper je preveo na engleski.
https://kozmos.hr/10-stvari-koje-biste-trebali-znati-o-masovnom-videnju-nlo-a-nad-gradom-nurnbergom-1561-godine/
Tekst izvora iz 12. stoljeća u Engleskoj
“Sedmog lipanja [1195.] oko šest sati, čudesan znak pojavio se u blizini Londona. Gusti, tamni oblak pojavio se u zraku i rastao, a okolo njega je svuda sjalo Sunce. U sredini, rastući iz nepokrivenog otvora poput otvora u mlinu, počela se širiti neka, meni nepoznata, bjelkasta boja. Ona se zatim pretvorila u sferu ispod crnog oblaka te ostala visjeti u zraku između Temze i doma biskupa Norwicha. Odatle se neka vrsta rotirajuće vatrene kugle spustila u rijeku; i tako se nastavila više puta za redom spuštati do zidova prethodno spomenutog biskupskog doma.”
Identitet promatrača nije jasan, iako je malo vjerojatno da se radi o redovniku osobno. Do 1200. Redovnik je bio iskusni kroničar, oko 50 godina starosti, sa sjedištem u Canterburyju. Na temelju prethodnih spisa koji uključuju iznenađujuće precizne opise pomrčina Sunca, možemo sa sigurnošću pretpostaviti da su njegovi izvještaji lišeni uljepšavajaćih detalja i maštarenja. Sam opis također odgovara mnogim modernim izvješćima te bi se mogao prihvatiti kao autentičan i pouzdan.
“Gervaseov opis bijele tvari koja izlazi iz tamnog oblaka, pada kao rotirajuća vatrena sfera i zatim iskazuje vodoravno kretanje vrlo je sličan povijesnim i suvremenim opisima kugličaste munje”, dodaje Tanner.
https://kozmos.hr/pentagon-objavio-dugo-ocekivano-izvjesce-o-nlo-ima-te-stvari-stvarno-postoje/
Grgur od Toursa opisuje neobične svjetleće sfere koje se kreću pri velikim brzinama
Izvještaj je zapisan dobrih 500 godina nakon trenutnog svjetskog rekorda za najraniji spomen kugličaste munje kojeg je zapisao francuski povjesničar Grgur od Toursa u 6. Stoljeću, u svojoj knjizi Historia Francorum. U njemu pak piše “velika vatrena kugla pala je s neba, prelazila znatnu udaljenost te sijala tako jako da je vidljivost bila kao u podnevnim satima.”
Zanimljivo je da Gregory bilježi da se događaj dogodio upravo u trenutku kada je “zvono odzvanjalo za jutarnju službu” koja se u zapadnoj Crkvi inače vrši nakon ponoći, u ranim jutarnjim satima dok je vani još mrak. To ga čini jednim od neobičnijih primjera kugličastih munja jer se one prema izvještajima obično javljaju kasnije tokom dana. Dalje u tekstu, povjesničar sugerira da je događaj bio predznak smrti kraljevog sina. Koliko je “velika” kugla bila, je li se pomicala bočno ili okomito te koliko je bila svijetla, možemo samo nagađati. Znamo samo da se radi o „vatrenoj“ kugli koja se pojavila za vrijeme kiše, pomaknula se na određenu udaljenost, a zatim nestala iza oblaka.
S Gervaseovim preciznim opisom pojave koji se događa oko podneva tj. rotirajuće sfere koja se u nekoliko navrata spušta iz tamnog oblaka okruženog vedrim nebom, dobivamo još neke važne podatke koji bi mogli razjasniti okolnosti pod kojima se ovi čudni fenomeni odvijaju.
https://kozmos.hr/je-li-izvanzemaljska-inteligencija-uopce-bioloska/
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
Ja sam Matija Klarić.
Student sam Ekonomskog fakulteta, a u slobodno se vrijeme bavim volonterstvom te istraživanjem, čitanjem i pisanjem o mojim omiljenim temama; svemiru, astronomiji, astrofizici i tehnologiji.