Što se događa ispod površine vulkanski najaktivnijeg tijela u Sunčevom sustavu i što pokreće njegove ogromne erupcije? Promatranja vrućih točaka na Jupiterovom mjesecu Iona otkrivaju više detalja nego ikada prije i mogu nam pomoći da se približimo rješavanju misterija ovog vulkanskog svijeta.
Stezanje i širenje
Vulkani i geološka aktivnost nisu jedinstveni za Zemlju te su uobičajeni u Sunčevom sustavu. Jedno od vulkanski najaktivnijih tijela u Sunčevom sustavu je Jupiterov mjesec Iona. Iona (lat./eng. Io) doslovno se rasteže i stišće dok kruži oko plinskog diva. Baš kao što Zemljini oceani reagiraju na privlačenje Mjeseca, Ionina kora reagira na privlačenje Jupitera u procesu koji se zove plimsko zagrijavanje. Površina se izboči gore-dolje za čak 100 metara tijekom svoje rotacije, a ovo plimno zagrijavanje tvori dinamičku površinu Ione.
Otkrivanje površinskih detalja
Kako bi se detaljno proučavali vulkanski procesi Ione, potrebna je vrlo visoka prostorna rezolucija. Do sada su astronomi mogli razlikovati samo jedan vulkan od drugog. Tim predvođen Katherine de Kleer s Kalifornijskog instituta za tehnologiju pogledao je četiri vulkana na površini Ione koristeći novu metodu i uspio je mapirati mjesečevu vulkansku emisiju detaljnije nego ikada prije.
Lociranje ‘vrućih točaka’
Tim je promatrao Ionu s Large Binocular Telescope Interferometer, koji se nalazi u jugoistočnoj Arizoni, tijekom okultacije od strane drugog Jupiterovog mjeseca, Europe. Dok je Europa prolazila ispred Ione, de Kleerov tim pratio je svjetlinu vulkanskog mjeseca kako bi točno odredio trenutak kada je Europa zaklonila svaku vruću točku. Stepenasti uzorak na krivulji svjetlosti odgovara nestancima i ponovnim pojavama vrućih točaka, što može precizno odrediti mjesta emisije.
Autori su promatrali svjetlosne krivulje četiri regije – Loki Patera, Pillan Paterna, Kurdalagon Patera i područja emisije na Ulgen Pateri i N Lerna regiji – i uspješno su mapirali odakle dolazi emisija za sve četiri.
Također su uzeli u obzir prethodna opažanja erupcija Pillian i Kurdalagon Patera, što im je pomoglo da razumiju vremensku evoluciju ovih izvora. Kombinirajući prijašnja opažanja s novim podacima o okultaciji, uspjeli su bolje lokalizirati područja emisije, pa su čak otkrili da Kurdalagon Patera ima emisiju koja proizlazi iz dva odvojena područja.
Lokalizacije vrućih točaka pomoći će astronomima da bolje razumiju odakle dolazi Ionina emisija i pomoći će im razumjeti točnu prirodu vulkanizma.
Visokokvalitetna promatranja s tla poput onih korištenih u ovoj studiji rijetka su, ali nude jedinstvene prilike za proučavanje Ionine površine, pomažući nam da se približimo rješavanju misterija ovog dinamičnog mjeseca.
NASA-ina svemirska letjelica Juno donijela nove spoznaje o Jupiterovoj atmosferi
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
