Znanstvenici su pronašli dokaze o silovitom udaru planeta, što je česta pojava u mladim sustavima.
Zemaljski radio teleskop ALMA pronašao je dokaz da su se dva egzoplaneta sudarila u mladom zvjezdanom sustavu HD 172555 prije oko 200 tisuća godina. To je dovelo do stvaranja krhotina i prašine, osim toga, jedan od egzoplaneta izgubio je atmosferu, obogaćujući tako svoje okruženje ugljičnim monoksidom.
Kada se planeti sudaraju i što je posljedica takvih događaja?
Formiranje planeta poput Zemlje
Modeli formiranja planeta poput Zemlje predviđaju da se u završnim fazama procesa, koji traje nekoliko desetaka milijuna godina nakon raspada protoplanetarnog diska, planeti često međusobno sudaraju. Pretpostavlja se da upravo zahvaljujući takvim kataklizmama planeti poput mlade Zemlje rastu do svojih konačnih veličina. Konkretno, teorija šoka se smatra jednom od glavnih verzija formiranja Zemlje i Mjeseca.
Svemirski otpad
Istodobno, predviđa se da postoje i drugi rezultati takvih sudara kao što je stvaranje krhotina. Najuvjerljiviji slučaj promatranja je sustav sa zvijezdom A tipa HD 172555, koja se nalazi na udaljenosti od 95 svjetlosnih godina od Sunca.
Atipična prašina u HD 172555
Sustav je star 23 milijuna godina, a ranija su promatranja otkrila velike količine tople prašine s neobičnom distribucijom veličine, posebno preveliku količinu zrna prašine manju od 1 mikrona i atipičan sastav koji uključuje tektit, opsidijan i silicij monoksid . Sve se to, prema znanstvenicima, može objasniti snažnim sudarom dvaju velikih objekata ili masivnim asteroidnim pojasom.
https://kozmos.hr/plutonova-atmosfera-polako-nestaje-u-svemir/
Karakteristike
Emisija prašine i plina promatra se unutar 15 astronomskih jedinica zvijezde, dok je područje na kojem se bilježi emisija ugljičnog monoksida (CO) prsten polumjera oko 7,5 astronomskih jedinica i širine oko 3,3 astronomske jedinice. Masa CO se procjenjuje na (1,4 ± 0,3) × 10 -5 solarnih masa, pod uvjetom da je temperatura plina 169 Kelvina.
Ugljični monoksid
Ugljični monoksid u okolišnom mediju će biti podložan fotodisocijaciji pod djelovanjem ultraljubičastog zračenja. Stoga bi se otkrivanje ovog vrlo hlapljivog plina u području koje odgovara toplinskim uvjetima glavnog asteroidnog pojasa u Sunčevom sustavu trebalo objasniti nedavnim mehanizmom stvaranja ili nadopunjavanja rezervi CO u sustavu.
Mehanizmi
Mogu postojati četiri takva mehanizma: ostaci plina i prašine s izvornog protoplanetarnog diska, sudar tijela unutar asteroidnog pojasa, distribucija CO iz vanjskih područja sustava ili slučaj velikog sudara tijela veličine planeta.
Sudar dva planeta u HD 172555
Znanstvenici su došli do zaključka da je najuvjerljiviji scenarij za sustav HD 172555 veliki sudar dvaju planeta, veličine usporedive sa Zemljom i ukupne mase od osam Zemljinih masa, koji se dogodio prije najmanje 200 tisuća godina.
Planet gubi atmosferu
U isto vrijeme, tijekom sudara, do 60 posto plinskog omotača koji sadrži CO2 moglo bi se maknuti s jednog od planeta, koji je kasnije pretvoren u CO. Za lakše atmosfere u kojima dominira molekularni vodik, ili za manje masivne planete, postotak uklonjene ovojnice plina može varirati ovisno o sadržaju CO i/ili CO2.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram-t.me/kozmoshr
Izvori:
• Choi, C. Q. (2021, October 20). An alien planet lost its atmosphere to a giant impact. Space.com.
• Chu, J. (n.d.). Astronomers detect signs of an atmosphere stripped from a planet during Giant Impact. MIT News | Massachusetts Institute of Technology.
• Schneiderman, T., Matrà, L., Jackson, A. P., Kennedy, G. M., Kral, Q., Marino, S., Öberg, K. I., Su, K. Y. L., Wilner, D. J., & Wyatt, M. C. (2021, October 20). Carbon monoxide gas produced by a giant impact in the inner region of a young system. Nature News.
• Starr, M. (n.d.). Two planets smashed together so hard one of them lost its atmosphere. ScienceAlert.