Iako ne možete proizvoditi zvuk svojim glasom u svemiru zbog nedostatka zraka, tokom godina istraživanja i promatranja stručnjaci su zabilježili nebrojene signale i zvukove iz svemira.
Već više od 150 godina ljudi pokušavaju stupiti u kontakt sa vanzemaljcima. Za sada ne postoje uvjerljivi dokazi da je itko odgovorio. Ipak, iz Velike praznine dolazili su mnogi čudni signali čije podrijetlo istraživači i dalje pokušavaju objasniti. Čak štoviše, svemirske misije, kao i zvjezdarnice na Zemlji zabilježile su razne neobjašnjive zvukove u svemiru.
Misteriozni urlik
Nebeska tijela mogu emitirati radio valove i to je činjenica koje mnogi ljudi nisu svjesni. Kad se to dogodi, ti radio valovi putuju na udaljena mjesta u svemiru. Dobar primjer su radio valovi koje nam magnetar neprestano šalje. Zabilježeni su 2006. godine tijekom lansiranja balona u NASA-inom istraživačkom centru Columbia. Proučavajući zvijezde na nadmorskoj visini od 36,5 km, NASA-ini istraživači čuli su neobično i neočekivano zujanje koje dolazi iz dubine svemira. Kao što vidite, 14 godina kasnije i dalje nije pronađeno objašnjenje.
Zvukovi u svemiru: Miranda
Najbliži Uranov mjesec je Miranda. Često se naziva Frankenstein zbog neobičnog izgleda. Sedam je puta manji od našeg satelita, ali površina mu je puna kanjona koji bi svojom veličinom posramili Veliki kanjon. Miranda je poznata po tome što ispušta čudne zvukove. Svemirska letjelica Voyager 2 poslala je toliko snimaka da ih je NASA skupila u album s Mirandinim melodijama.
Jezivi zvukovi Jupitera
Svemirska letjelica Galileo poslana je u istraživanje Jupitera prije više od 20 godina. Stigla je do Ganimeda 1996. te ostavši u Mjesečevoj orbiti, zabilježila je neobične zvukove emitirane s Jupitera. Za sada znanstvenici nemaju konačno objašnjenje, ali vjeruju da zvukove uzrokuju nabijene čestice u magnetosferi.
Zvukovi zvijezda
Svemirski opservatorij Kepler osnovan je 7. ožujka 1999. godine s ciljem pronalaska naseljivih planeta. Zabilježio je neobične zvukove na svjetlosnim krivuljama zvijezda. Promjena svjetlosti prenosila je frekvencije koje normalno ljudsko uho ne može uhvatiti. Međutim, znanstvenici su je uspjeli dovesti do frekvencija koje možemo čuti.
Radio signal SHGb02 + 14a
Najzanimljiviji radio signal za vrijeme SETI-a, bio je SHGb02 + 14a, a zabilježila ga je zvjezdarnica Arecibo u ožujku 2003. godine. Izvor ishodišta bio je između dva sazviježđa – Ovna i Riba. Snimljen je ukupno tri puta. Za sada nema objašnjenja jer su najbliže zvijezde u ovom smjeru predaleko od Zemlje.
Saturn
Godine 2004. bespilotna letjelica Cassini-Huygens je ušavši u atmosferu Saturna, zabilježila iznenađujuće radio valove. Ono što znamo je da su zvukovi imali doista složenu strukturu. Sastojali su se od različitih tonova, kako u padu tako i u usponu. Frekvencije su se mijenjale i nije bilo objašnjive dosljednosti u određivanju vremena.
Signal od X-zraka
Opservatorij Chandra poslao je beskrajnu količinu podataka natrag na Zemlju. U jednoj od ovih studija istraživači su otkrili tajanstveni signal koji dolazi od X-zraka. Točka ishodišta bila je usmjerena na nakupinu u zviježđu Perzej. Znanstvenici vjeruju da je signal povezan s tamnom materijom (odnosno materijom koja ne stupa u interakciju s elektromagnetskim zračenjem), koja zauzima 26% našeg svemira. Znanstvenici razmatraju mogućnost da to uzrokuju sterilni neutrini u stanju raspadanja. Međutim, to nije potvrđeno i ne znamo mogu li neutrini na takav način utjecati na običnu materiju.
Crne rupe
Edward Morgan sa instituta tehnologije u Massachusetts-u rekreirao je zvuk crnih rupa. Da bi to postigao, koristio se podacima o zvjezdanom sustavu GRS 1915 + 105 u konstelaciji Orao, otkrivenom 1992. godine. To je najveća crna rupa u našem Mliječnom putu. Teža je 14 puta od Sunca i nalazi se na udaljenosti od 36 tisuća svjetlosnih godina od Zemlje. Ovaj zvuk nikako ne biste mogli čuti u svemiru, jer je to daleko najniža nota ikad zabilježena, daleko izvan oktava koje ljudsko uho može opaziti.
Impulsi radio emisije na Parkesovom teleskopu
Parkesov radioteleskop u Australiji zabilježio je 2011. i 2012. seriju radio valova. Svaki od četiri signala trajao je par milisekunda. Međutim, najzanimljiviji je bio njihov intenzitet. Znanstvenici su procijenili da bi naše Sunce moglo emitirati takav radio val jednom u 300 000 godina. Postoji nekoliko teorija koje objašnjavaju njihovo podrijetlo. Među njima je sudar magnetara (neutronskih zvijezda s najjačim magnetskim poljima).
Impulsi radio emisije na teleskopu Arecibo
Godine 2012. radioteleskop Arecibo zabilježio je kratki radio signal sličan onome koji je zabilježio ranije spomenuti Parkesov teleskop. Na temelju proračuna takvi impulsi događaju se više od 10 000 puta svaki dan. Gotovo desetljeće kasnije, nema konačnog odgovora zašto se ti zvukovi javljaju u svemiru. Sad kada više nema radio-teleskopa Arecibo, morat ćemo pričekati još mnogo godina prije nego što znanstvenici dođu do adekvatnog objašnjenja.
Izvori:
- Boen, B. (2015, April 24). Mysterious X-ray Signal Intrigues Astronomers.
- Cowen, R. (n.d.). Kepler’s surprise: The sounds of the stars.
- Dunbar, B. (n.d.). Eerie Sounds of Saturn’s Radio Emissions.
- Galileo – Overview. (2019, February 14).
- Greiner, J. (2001, November 28). GRS 1915+105.
- Radio-burst discovery deepens astrophysics mystery. (2014, July 10).
- Samuel, E. (2004, September 01). Mysterious signals from light years away.
- Thompson, A. (2009, January 07). Mystery Roar from Faraway Space Detected
Ja sam Matija Klarić.
Student sam Ekonomskog fakulteta, a u slobodno se vrijeme bavim volonterstvom te istraživanjem, čitanjem i pisanjem o mojim omiljenim temama; svemiru, astronomiji, astrofizici i tehnologiji.
