Nova istraživanja sugeriraju da su snažne supernove u našem kozmičkom susjedstvu možda potaknule barem dva razorna izumiranja u povijesti Zemlje. Ovi rezultati dodatno potvrđuju teoriju da su svemirske sile imale ključnu ulogu u oblikovanju biološke prošlosti planeta.
Supernove su eksplozivne smrti masivnih zvijezda koje oslobađaju goleme količine zračenja i visokih energetskih čestica. Ako bi se takva eksplozija dogodila dovoljno blizu Zemlje, mogla bi uništiti ozonski omotač i izložiti planet smrtonosnom ultraljubičastom (UV) zračenju. Ovaj mehanizam se već dugo smatra mogućim uzrokom prošlih izumiranja, ali novo istraživanje koje vodi astrofizičar Alexis Quintana sa Sveučilišta Alicante dodatno učvršćuje tu povezanost.
Analizirajući učestalost supernova u našoj galaksiji, Quintana i njegov tim otkrili su da se one vremenski poklapaju s dva najrazornija masovna izumiranja: prije 445 milijuna godina i prije 372 milijuna godina. U oba slučaja, dokazi ukazuju na ozbiljno osiromašenje ozonskog omotača.
Traganje za supernovama prošlosti
Kako bi testirali teoriju da su supernove uzrok masovnih izumiranja, znanstvenici su analizirali katalog masivnih OB zvijezda—kratkovjekih, ali izuzetno moćnih zvijezda koje često završavaju svoj život u eksploziji. Fokusirali su se na one unutar 3.260 svjetlosnih godina od Sunca, otkrivši pritom da ih unutar ovog dometa postoji najmanje 24.706.
Iz tih podataka izračunali su da se supernove događaju brzinom od 15 do 30 na milijun godina u cijeloj Mliječnoj stazi. No, da bi eksplozija imala značajan utjecaj na Zemlju, mora se dogoditi unutar otprilike 65 svjetlosnih godina. Na temelju svojih podataka, istraživači su procijenili da se takve bliske supernove događaju otprilike 2,5 puta po milijardi godina—što odgovara vremenskoj liniji ordovicijskog i devonskog izumiranja.
Kako bi supernova mogla uništiti Zemljinu ekološku ravnotežu?
Supernova unutar 65 svjetlosnih godina mogla bi zasuti Zemlju kozmičkim zračenjem, uništiti ozonski omotač i omogućiti smrtonosnom UV zračenju da dopre do površine. To bi uzrokovalo masovne poremećaje u ekosustavima, posebno pogađajući biljni svijet i morski plankton—temelj prehrambenog lanca—što bi na kraju dovelo do masovnog izumiranja.
Zanimljivo je da su prethodna istraživanja otkrila tragove radioaktivnih izotopa poput željeza-60 u Zemljinim stijenama—elementa koji nastaje u supernovama. Ova otkrića dodatno sugeriraju da je naš planet u prošlosti bio izložen materijalu iz supernova.
Trenutno ne postoji nijedna zvijezda u blizini koja bi uskoro mogla eksplodirati na opasnoj udaljenosti. Poznati crveni divovi Betelgez i Antares približavaju se kraju svojih životnih ciklusa, ali se nalaze stotinama svjetlosnih godina daleko—predaleko da bi njihova eksplozija imala ikakav utjecaj na Zemlju.
Naravno, supernove nisu jedina prijetnja masovnim izumiranjima. Udari velikih asteroida i masovne vulkanske erupcije također mogu izazvati globalne katastrofe. Iako nemamo kontrolu nad ovim događajima, njihovo razumijevanje može nam pomoći da bolje shvatimo prošlost Zemlje i sile koje oblikuju život.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
