Površina Sunca posljednjih je godinu dana bila iznimno aktivna, proizvodeći snažne sunčeve baklje koje su čak izazivale kratke radio smetnje na Zemlji. Ova pojačana aktivnost dio je prirodnog 11-godišnjeg solarnog ciklusa tijekom kojeg se magnetski polovi Sunca postupno zamjenjuju—a proces koji ima duboke implikacije za svemirsko vrijeme i život na Zemlji.
Ponašanje Sunca upravljano je 11-godišnjim ritmom poznatim kao Schwabeov ciklus, nazvanim prema njemačkom astronomu Heinrichu Schwabeu koji ga je prvi identificirao u 19. stoljeću. Schwabe je primijetio da se broj sunčevih pjega na površini Sunca mijenja tijekom ovog razdoblja, od vrlo malog broja u mirnoj fazi do više od 20 vidljivih skupina tijekom solarnog maksimuma.
Sunčeve pjege nisu samo površinski nedostaci—one predstavljaju snažne magnetske poremećaje. Sunčev ekvator rotira brže od njegovih polova, stvarajući učinak miješanja u magnetskom polju. Taj proces uzburkava Sunčevu plazmu, što dovodi do pojave sunčevih pjega, baklji i drugih eksplozivnih događaja poput koronalnih izbačaja masa. NASA objašnjava ovaj dinamičan proces: “Magnetska polja Sunca podižu se kroz konvekcijsku zonu i eruptiraju kroz fotosferu u kromosferu i koronu. Te erupcije uzrokuju solarnu aktivnost, koja uključuje pojave poput sunčevih pjega, baklji, i koronalnih izbačaja masa.”
Kako solarni ciklus napreduje, ova magnetska polja postaju sve kaotičnija. Na kraju, na vrhuncu ciklusa, magnetski polovi mijenjaju mjesta—prirodan, ali složen proces. Za razliku od Zemljinih magnetskih izmjena polova, koje se događaju tijekom tisućljeća, Sunčeve promjene polova događaju se otprilike svakih 11 godina i vođene su interakcijama sunčevih pjega.
Putovanje do vrhunca trenutnog ciklusa
Trenutni solarni ciklus bilježi povećanje aktivnosti već nekoliko godina. Znanstvenici predviđaju da će vrhunac nastupiti između sada i 2026. godine, iako će točan trenutak biti moguće utvrditi tek mjesecima kasnije.
Jedan istraživački tim razvio je metodu za preciznije predviđanje vrhunaca solarnog ciklusa proučavanjem završnih faza ciklusa.. Ti događaji uključuju magnetske formacije koje nastaju na srednjim geografskim širinama (oko 55 stupnjeva) na Sunčevoj površini. Ove formacije postupno migriraju prema ekvatoru, gdje se međusobno neutraliziraju.
Ova migracija označava kraj jednog solarnog ciklusa i početak sljedećeg, fenomen poznat kao Haleov ciklus. NASA-in znanstvenik Robert Leamon objasnio je: “Ako mjerite koliko traje jedan ciklus, ne od minimuma do minimuma, već od terminatora do terminatora, vidite snažnu linearnu vezu između duljine ciklusa i snage sljedećeg.”
Zamjena magnetskih polova Sunca ima značajne implikacije za svemirsko vrijeme. Pojačana solarna aktivnost tijekom ovog razdoblja može dovesti do češćih geomagnetskih oluja koje mogu ometati satelite, elektroenergetske mreže i komunikacijske sustave na Zemlji. Znanstvenici pomno prate ove cikluse kako bi se pripremili za moguće posljedice i unaprijedili razumijevanje ponašanja Sunca.
