Prijetnja izumiranja ljudske vrste postaje stvarna, bilo zbog prirodnih katastrofa, pandemija ili klimatskih promjena. Kako bi osigurali opstanak našeg genetskog nasljeđa, znanstvenici su ga pohranili na neuništiv memorijski kristal, omogućujući budućim civilizacijama da otkriju i možda ožive ljudsku vrstu čak i u najgorem scenariju.
U nevjerojatnom naporu za očuvanjem ljudske vrste, znanstvenici su kodirali cijeli ljudski genom na revolucionarni medij za pohranu podataka poznat kao “5D memorijski kristal.” Ovaj kristal, dizajniran da izdrži milijarde godina, djeluje kao polica osiguranja za opstanak čovječanstva, čuvajući našu genetsku baštinu za buduće civilizacije ili svjesna bića koja bi mogla naići na njega nakon našeg nestanka.
Neuništivi kristal: Čuvar ljudskog znanja
Središnji dio ovog projekta čini posebno dizajnirani disk od nanostrukturiranog stakla, nazvan najsnažnijim medijem za pohranu podataka ikada stvorenim. Ovaj “5D” memorijski kristal razvila je 2014. godine ekipa na čelu s Peterom Kazanskim, profesorom optoelektronike na Sveučilištu Southampton. Kristal može pohraniti nevjerojatnih 360 terabajta podataka, a njegova stabilnost na sobnoj temperaturi gotovo je vječna—procjenjuje se da može trajati 300 kvintilijuna godina, što je vremenski raspon koji nadmašuje starost svemira. Čak i pri ekstremnim temperaturama, poput 190°C, kristal može izdržati 13,8 milijardi godina. Otporan je na kozmičko zračenje i može izdržati značajan fizički stres, čineći ga savršenim rješenjem za dugoročnu pohranu podataka.
Ovaj otporni ‘disk’ dizajniran je da traje dovoljno dugo kako bi ga buduće civilizacije mogle otkriti i dešifrirati njegov sadržaj, pružajući im uvid u biološku strukturu čovječanstva te golemo znanje koje bi inače moglo biti izgubljeno u vremenu.
U svom najnovijem radu, Kazanskyjev tim iskoristio je ovu tehnologiju kako bi kodirao cijeli ljudski genom, koji se sastoji od više od tri milijarde baznih parova. Da bi to postigli, koristili su ultrabrze lasere koji su urezali DNK sekvencu u kristal. Za razliku od tradicionalnih sustava za pohranu podataka koji se oslanjaju na dvodimenzionalne površine, ova tehnologija koristi pet dimenzija—dvije optičke i tri prostorne—kako bi pohranila ogromne količine informacija unutar samog stakla.
Ono što ovu tehnologiju čini revolucionarnom jest njezina sposobnost da komprimira ogromne skupove podataka u medij veličine novčića, uz očuvanje informacija za nezamislive vremenske periode.
Vremenska kapsula za buduće civilizacije
Nadahnuta zlatnim pločama poslanim u svemir na letjelicama Voyager 1977. godine, koje sadrže simboličke prikaze života na Zemlji, ovaj 5D memorijski kristal uključuje vizualne vodiče koji objašnjavaju njegovu upotrebu. Uz DNK kod urezani su prikazi ljudskih figura, molekularne strukture DNK i dijagrami esencijalnih kemijskih elemenata. Ovi simboli mogli bi pomoći budućim civilizacijama da shvate kako sintetizirati ljudsku DNK ili čak rekreirati ljudski život, pod uvjetom da posjeduju potrebnu tehnologiju.
Trenutno se kristal, koji sadrži ljudski genom, čuva u arhivi Memory of Mankind, vremenskoj kapsuli duboko unutar rudnika soli Hallstatt u Austriji. Cilj ovog projekta je očuvati ljudsko znanje i kulturu tijekom tisućljeća, izvan dosega prirodnih katastrofa ili kolapsa društava.
Iako današnja tehnologija ne može u potpunosti iskoristiti genetske informacije pohranjene na kristalu, napredak u sintetičkoj biologiji pruža uvid u ono što bi budućnost mogla donijeti. Već 2010. godine znanstvenici su uspješno stvorili sintetičku bakteriju u laboratoriju, što sugerira da bi jednog dana moglo biti moguće umjetno konstruirati složenije oblike života poput biljaka, životinja, pa čak i ljudi.
Kazansky i njegov tim su optimistični u vezi s time što bi ovo moglo značiti. “5D memorijski kristal otvara mogućnosti drugim istraživačima da izgrade vječni spremnik genomske informacije iz kojeg bi se složeni organizmi mogli obnoviti,” objasnio je Kazansky.
Iako je namjena kristala možda daleko od svoje potpune realizacije, on stoji kao svjedočanstvo ljudske domišljatosti, pružajući nadu da bi život—posebno ljudski život—jednog dana mogao ponovno oživjeti, čak i u slučaju izumiranja.
Kako tehnologija napreduje, mogućnost sintetiziranja života iz pohranjenog genetskog materijala mogla bi postati stvarnost. Za sada, kodirani ljudski genom sigurno počiva u svom arhivu u rudniku soli, tihi čuvar naslijeđa naše vrste, čekajući daleku budućnost u kojoj bi njegovi tajni mogli biti otključani.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
