Znanstvenici su uspješno identificirali podrijetlo 200 meteorita pronađenih na Zemlji, povezujući ih s pet udarnih kratera u dvije značajne vulkanske regije na Marsu, Tharsis i Elysium. Otkriće otvara nova vrata u razumijevanju geološke povijesti Crvenog planeta i njegovih vulkanskih aktivnosti. Nakon snažnih udara na površini Marsa, fragmenti stijena često su izbačeni u svemir, a neki od njih završe na Zemlji. U povijesti Marsa zabilježeno je najmanje deset takvih događaja. Kada meteorit udari u Mars dovoljnom snagom, stijene se mogu izbaciti s dovoljnom brzinom da pobjegnu iz Marsove gravitacije i uđu u orbitu oko Sunca, a potom neki od njih padnu na Zemlju.
Znanstvenici sa Sveučilišta Alberta uspjeli su povezati 200 meteorita s pet specifičnih udarnih kratera na Marsu, smještenih u vulkanskim regijama Tharsis i Elysium. “Ovo nam omogućuje da grupiramo ove meteorite prema njihovoj zajedničkoj povijesti i mjestu na Marsu odakle su potekli,” izjavio je Chris Herd, kustos zbirke meteorita na sveučilištu i profesor znanosti. Svaki dan na Zemlju padne oko 48,5 tona meteoritskog materijala, prema podacima NASA-e, no većina se raspadne na sitne čestice prašine. Identifikacija podrijetla ovih meteorita može biti izuzetno teška. Međutim, 1980-ih godina znanstvenici su primijetili skupinu meteorita vulkanskog podrijetla starosti oko 1,3 milijarde godina, što je ukazivalo na to da su potekli s nebeskog tijela koje je imalo relativno nedavnu vulkansku aktivnost — Mars je bio logičan kandidat.
Ranija istraživanja bila su otežana tehnikom spektroskopskog usklađivanja, metodom koja se koristi za identifikaciju i usporedbu sastava materijala analizom uzoraka svjetlosti koje apsorbiraju ili emitiraju. Ova metoda pokazala se ograničenom zbog varijabilnosti terena i sloja prašine na Marsu, što je posebno utjecalo na mlađe terene kao što su Tharsis i Elysium. Međutim, precizno lociranje ovih meteorita na Marsu ključ je za razumijevanje njegove geološke prošlosti. Tim znanstvenika koristio je visokorezolucijske simulacije udara kako bi modelirao proces izbacivanja meteorita. “Jedna od glavnih prednosti ove metode je mogućnost modeliranja procesa izbacivanja i na temelju toga određivanje veličine kratera ili raspona veličina kratera koji su mogli izbaciti određenu grupu meteorita,” objasnio je Herd.
Rezultati modela omogućili su znanstvenicima da odrede “vršni udarni tlak” i trajanje kojem su stijene bile izložene, što se može zaključiti iz promjena u mineralima, udarnog stakla i specifičnih obrazaca pukotina u meteoritu. Na temelju ovih podataka, znanstvenici su uspjeli procijeniti veličinu kratera koji su mogli lansirati meteorite, kao i dubinu na kojoj su stijene bile zakopane prije udara. Iako ove procjene dolaze s određenom nesigurnošću, usporedbom s lokalnom geologijom i karakteristikama meteorita, istraživači su uspjeli značajno suziti potencijalna mjesta izvora meteorita. Ovo istraživanje pruža nove uvide u to kada su se vulkanski događaji na Marsu dogodili, iz kojih izvora potječe Marsova magma, te koliko brzo su se formirali krateri u razdoblju niskog meteoritskog bombardiranja, poznatom kao amazonsko razdoblje, prije otprilike 3 milijarde godina. “To je najbliže što možemo doći tome da fizički odemo na Mars i uzmemo uzorak stijene,” zaključio je Herd, naglašavajući važnost ovog otkrića u razumijevanju Marsove geološke prošlosti.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
