Naša ambicija istraživanja svemira već nas je odvela na Mjesec, rovere na Mars i letjelice na rubove Sunčevog sustava. Ali može li čovječanstvo ili letjelice ikada dosegnuti Alfa Centauri, najbliži zvjezdani sustav našem planetu?
Alfa Centauri udaljen je oko 4,4 svjetlosne godine (približno 40 bilijuna kilometara) od Zemlje i dom je tri zvijezde. Najbliža od njih, Proxima Centauri, ima egzoplanet za koji znanstvenici vjeruju da bi mogao imati uvjete za život, piše Live Science.
Dosegnuti ovaj zvjezdani sustav nije lako. NASA procjenjuje da bi putovanje do Alfa Centauri, koristeći svemirski shuttle poput sada umirovljene letjelice Discovery, trajalo gotovo 150.000 godina.
Da možemo putovati brzinom svjetlosti, do Alfa Centauri stigli bismo za četiri godine. No, zakoni fizike nalažu da samo čestice bez mase, poput fotona, mogu dosegnuti ovu kozmičku brzinsku granicu. Dakle, iako ljudi vjerojatno nikada neće osobno posjetiti Alfa Centauri, moguće je da letjelice dizajnirane za putovanje manjom brzinom mogu stići do ovih zvijezda unutar jednog ljudskog života. Da bi postigli takvu brzinu, znanstvenici će trebati letjelice znatno manje od Discoveryja.
Marshall Eubanks, izvršni direktor startup tvrtke Space Initiatives Inc i član NASA-inog inovativnog naprednog koncepta, istražuje metode za posjet Proxima Centauri koristeći rojeve svemirskih letjelica veličine pikometra (jedna bilijuntina metra).
Revolucija svemirskih letova
“Nalazimo se usred revolucije u svemirskim letovima,” izjavio je Eubanks za Live Science. “Iako pojedinačna mala letjelica neće biti tako sposobna kao veća letjelica, poput Voyagera, njihovo vrijeme razvoja je kraće; a relativno su jeftine.”
Male letjelice također zahtijevaju manje energije za pogon, što bi mogla biti ključna prednost u povećanju njihove brzine.
Eubanks nije jedini koji se bavi ovakvim istraživanjem. Breakthrough Initiatives pokrenuo je projekt Starshot 2016. godine, kombinirajući nanometarske letjelice s laganim jedrima, a 2017. NASA je započela svoj projekt s ciljem lansiranja misije prema Alfa Centauri do 2069. godine, 100 godina nakon misije Apollo 11.
Male letjelice lakše je ubrzati nego veće sonde, no tradicionalna goriva nisu dovoljno snažna da bi im omogućila postizanje brzine blizu brzine svjetlosti. Umjesto toga, Philip Lubin, profesor fizike na Sveučilištu California, Santa Barbara, kaže da će se ove letjelice vjerojatno oslanjati na pogon svjetlošću
Da bi se brzo putovalo u svemiru, pomaže biti mali i imati malu masu. Jedna od glavnih prednosti pogona pokretanog svjetlošću je što je bez mase, rekao je Lubin. Tradicionalno raketno gorivo, nasuprot tome, stvara pogon pretvaranjem teškog goriva u energiju njegovim sagorijevanjem. Korištenje solarnog jedra, koje pokreće sunčeva svjetlost, ili fotoničkog jedra, koje pokreće laserska svjetlost, daje svu potrebnu snagu bez dodatne mase.
Lubin je objasnio da se ovaj proces može usporediti s bacanjem lopte na papir. Kada lopta udari u papir, prenosi silu koja uzrokuje da se papir pomakne. Slično tome, svjetlost prenosi moment na letjelicu, uzrokujući da se ubrza.
Velika svjetiljka
“Sustav je u osnovi velika svjetiljka — to je velika laserska mreža na Zemlji,” rekao je Lubin. Ako su letjelice poput jedrilica, tada je laserska svjetlost vjetar u njihovim jedrima.
Tehnologija za izradu i testiranje ovih letjelica, uključujući komunikacijsku opremu dovoljno malu da stane na njih, još uvijek se razvija. No, fizički je moguće da takva letjelica provede misiju preleta Alfa Centauri, rekao je Lubin.
Ova misija mogla bi se odvijati slično kao sonde Voyager 1 i 2, koje su prenosile visokorezolucijske fotografije zvjezdanog sustava natrag na Zemlju, uključujući prvi pogled na potencijalno nastanjivi planet Proxima Centauri.
Iako je Lubin naglasio da bi putovanje do Alfa Centauri bilo dugoročan poduhvat, Eubanks je izrazio uvjerenje da bi veliki napreci mogli biti ostvareni već ovog stoljeća.
“Mislim da ćemo dosegnuti sustav Alfa Centauri s malim sondama koje će biti lansirane tijekom 2040-ih, a stići će tijekom 2060-ih,” rekao je Eubanks. “Značajno veće sonde trebale bi biti moguće do kraja stoljeća, ali bez neočekivanih otkrića u fizici pogona, mislim da će misije s ljudskom posadom biti zadatak za sljedeće stoljeće.”
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
