U 1990-ima, meksički teoretski fizičar Miguel Alcubierre predstavio je revolucionarnu ideju o warp pogonu, hipotetičkom uređaju koji bi omogućio svemirskim letjelicama putovanje brže od brzine svjetlosti. Njegov prijedlog uključivao je stvaranje vala koji bi proširio prostor ispred letjelice i smanjio ga iza nje, formirajući tako “warp balon ili warp mjehur” koji bi zaštitio putnike dok bi prelazili svjetlosne godine u trenutku.
Iako ova ideja zvuči kao scenarij iz znanstveno-fantastičnih serija poput “Zvjezdanih staza”, neki znanstvenici vjeruju da bi mogla biti ostvariva. Štoviše, smatraju da bi tehnologija warp pogona mogla otvoriti nove mogućnosti za otkrivanje naprednih vanzemaljskih civilizacija. Korištenjem instrumenata poput Laser Interferometer Gravitational-Wave Observatory (LIGO), istraživači bi mogli detektirati tragove warp pogona.
U nedavno objavljenom znanstvenom radu, tim znanstvenika s prestižnih institucija poput Sveučilišta Oxford i Instituta Max Planck sugerira da bi kolaps Alcubierreovog warp balona mogao generirati gravitacijske valove koje bi bilo moguće detektirati. Ova hipoteza, iako teoretska, mogla bi pružiti ključne informacije u potrazi za vanzemaljskim životom.
Međutim, postojanje letjelice sposobne nadmašiti brzinu svjetlosti zahtijevalo bi radikalne promjene u shvaćanju fizike. Mnoge prepreke još uvijek stoje na putu. Primjerice, zaustavljanje takve letjelice moglo bi biti izuzetno izazovno, budući da putnici ne mogu utjecati na okolni svemir dok su unutar takozvanog warp balona.
Stabilnost warp pogona
Jedan od glavnih izazova je stabilnost warp pogona. “Ne postoji poznata jednadžba stanja koja bi održavala warp pogon stabilnim tijekom vremena. Iako se može zahtijevati početna stabilnost warp balona, ona će se brzo promijeniti, a warp fluid i deformacije prostora-vremena će se raspršiti ili srušiti u središnju točku,” navode znanstvenici.
Ironično, upravo ta nestabilnost mogla bi pomoći u njegovom otkrivanju. Kolaps warp balona mogao bi stvoriti jedinstvene gravitacijske valove različite od onih koje trenutno možemo detektirati.
“Signal bi se značajno razlikovao od uobičajenih kompaktnih binarnih koalescencija koje promatraju detektori gravitacijskih valova, te bi više nalikovao događajima poput kolapsa nestabilne neutronske zvijezde ili izravnog sudara dviju crnih rupa,” objašnjavaju autori rada.
“Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se razumjela učestalost ovih signala i pravilno procijenila njihova detektabilnost,” zaključuju znanstvenici.
