Sunčeve jedrilice otkrivaju novu dimenziju putovanja kroz beskonačne svemirske prostore. Iako podsjećaju na jedrenjake koji su nekoć plovili Zemljinim morima, ove tehnologije predstavljaju jedan od najučinkovitijih sustava pogona u modernoj astronautici.
U utorak je lansirana NASA-ina nova napredna sunčeva jedrilica izrađena od kompozitnih materijala pomoću rakete RocketLab Electron. Misija ima za cilj testirati razvijanje velikih sunčevih jedrilica u niskoj Zemljinoj orbiti, a već u srijedu NASA je potvrdila uspješno ‘otvaranje’ jedrilice dužine 9 metara.
Povijest raketa seže daleko u prošlost, počevši od 13. stoljeća kada su Kinezi i Mongoli koristili ‘primitivne rakete’ za ispaljivanje strijela. Od tada pa sve do današnjih dana, razvijeni su različiti tipovi pogona – od čvrstih i tekućih raketnih propelanta do ionskih motora i sunčevih jedrilica, uz stalne inovacije u tehnologiji. Posebno su zanimljiva sunčeva jedrilica koja koriste snagu sunčeve svjetlosti za pogon svemirskih sondi. Ova ideja nije nova; već u 17. stoljeću, Johannes Kepler je sugerirao korištenje sunčeve svjetlosti za pogon svemirskih letjelica. Konstantin Ciolkovski, ruski znanstvenik, detaljnije je izradio na ovom principu u 20. stoljeću, nakon čega su Carl Sagan i drugi članovi Planetary Societyja tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća počeli predlagati misije koje koriste ove tehnologije. Prva praktična sunčeva jedrilica, IKAROS, lansirana je 2010. godine.
Welcome to orbit, NEONSAT-1 and NASA's Advanced Composite Solar Sail System 🌎
Mission success for our 47th Electron launch 🚀
Thank you to our mission partners @NASA @NASAAmes and @kaistpr. We're proud to deliver reliable and dedicated access to space for you! pic.twitter.com/2x1nXeVHeU
— Rocket Lab (@RocketLab) April 24, 2024
Kako funkcioniraju Sunčeve jedrilice?
Sunčeve jedrilice rade na jednostavnom principu: koriste pritisak sunčeve svjetlosti. Jedra su dizajnirana tako da fotoni udaraju u reflektirajuće površine i odbijaju se, čime guraju letjelicu naprijed. Iako zahtijeva mnogo fotona za ubrzavanje, ovaj sustav je iznimno učinkovit jer ne zahtijeva teške motore niti spremnike goriva. NASA trenutno radi na poboljšanju ove tehnologije pomoću CubeSat satelita izrađenog od strane NanoAvionicsa, koji koristi novu kompozitnu strukturu nosača za testiranje. Ova struktura, napravljena od fleksibilnih polimernih i ugljičnih vlakana, predstavlja čvršću i laganiju alternativu dosadašnjim dizajnima. NASA je potvrdila da je CubeSat dosegao nisku Zemljinu orbitu i uspješno razvio 9-metarsku jedrilicu 24. travnja. Postupak razvijanja Sunčeve jedrilice trajao je oko 25 minuta, a jedrilica zauzima površinu od 80 kvadratnih metara. Ukoliko su uvjeti povoljni, sunčeva jedrilica mogla bi biti vidljiva s Zemlje, možda čak i sjajnija od zvijezde Sirijusa.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
