Sve što trebate znati o najstarijoj piramidi u Egiptu

Za sve moje čitatelje koji me već godinama prate ili su me imali prilike vidjeti na Discoveryju ili History kanalu, dobro je poznata moja fascinacija poviješću, Egiptom i piramidama. Zato sam danas odlučio ponuditi vam nešto novo, ali jednako intrigantno – piramide. Posebice, fokusirat ću se na najstariju egipatsku piramidu, Stepenastu piramidu u Sakari.

Ovaj ekskluzivni članak samo je početak, i možete očekivati još mnogo takvih dubinskih i jedinstvenih sadržaja na kozmos.hr uskoroTijekom Treće dinastije, arhitekt Imhotep osmislio je izvanrednu transformaciju mastabe faraona Džozera, smještene u nekropoli Sakari, pretvarajući je u prvu egipatsku piramidu u povijesti.

---

Cilj Imhotepa bio je izgraditi monumentalne stepenice prema nebu, stvarajući tako slavnu piramidu u Sakari. S visinom od 60 metara, ova struktura postala je najimpresivnija građevina u to doba, nadmašena tek stotinu godina kasnije veličanstvenim piramidama u Gizi. Dimenzije piramide odražavale su Imhotepovu ambiciju da omogući svom vladaru Džozeru, nakon pokopa, uspon do bogova, izravno do boga sunca Ra, izbjegavajući pojavljivanje pred Ozirisom, bogom mrtvih.

Stoga, ne bi bilo posve točno smatrati Sakarsku piramidu pravom piramidom ili ju striktno nazivati “stepenastom piramidom”. Kako je otkrio francuski arheolog i arhitekt Jean-Philippe Lauer, koji je istraživao lokaciju 75 godina, ova građevina nije nastala kao plod izvornog, cjelovitog plana, već kao rezultat niza postepenih izmjena. U svojem izvornom obliku, bila je mastaba, masivna struktura od opeke s ravnim vrhom, tradicionalno korištenakao grobnica faraona od prve dinastije. Pravi identitet prvobitno sahranjene osobe u mastabi ostaje predmet spekulacija, iako se često spominje Sanakht, mogući brat faraona Džozera.

Mastaba u Sakari imala je pravokutni tlocrt, s dimenzijama od 63 metra dužine po stranici i visinom od 8 metara. Njezina jezgra, izrađena od kamenja spojenog glinenim vezivom, obložena je do visine od 2,60 metara s poliranim blokovima najčišćeg egipatskog vapnenca iz susjednog kamenoloma u Turi, čime je postignut izgled odrazujućeg bjelila. Ova odluka u dizajnu budi pitanje zašto izvođači nisu obložili cijelu strukturu ili povećali njezinu visinu.

Ovakav pristup gradnji svjedoči o dubokoj povezanosti drevnih Egipćana s idejom vječnosti: neobloženi vrh bio bi vizualni podsjetnik na to da ispod površine leži trajna ljepota savršenstva. Mastaba je kasnije proširena dodatnim slojem blokova, proširujući njezinu osnovu na 71,50 metara, ali visina nije bila povećana, jer je ovaj novi sloj bio za 65 centimetara niži od izvorne visine mastabe

Rođenje piramide

Tijekom proširenja u vladavini Džozera, mastaba je produljena za 8,36 metara prema istoku, čime su zatvoreni ulazi u jedanaest dubokih rupa od 33 metra, lociranih ispred istočne strane grobnice. Svaka od ovih rupa vodila je do galerije duge oko 30 metara koja se prostirala ispod spomenika. Prvih pet galerija, obloženih drvenim daskama, bilo je namijenjeno kao počivališta članovima kraljevske obitelji, dok su preostale četiri služile kao skladišta. Nakon ovog proširenja, mastaba s pravokutnim tlocrtom izmjerila je 71,50 x 79,86 metara, zadržavajući svoju originalnu visinu od 8 metara.

U tom trenutku, arhitekt Imhotep vjerojatno je odlučio preoblikovati Džozerovu grobnicu u veliku stepenicu koja vodi nebu. Proširenjem svih četiri strane upotrebom kamenih blokova debljine do 2,90 metara, izgrađena su tri ogromna stepenika u obliku mastaba, čime je visina strukture povećana na 42 metra. Takvim slojevitim dodavanjem mastaba manjih dimenzija, rođena je prva stepenasta piramida u povijesti čovječanstva. No, Imhotep je želio svoje remek-djelo učiniti prepoznatljivim iz velike daljine, čak i s lokacija bogatih palmama koje okružuju Memfis. Dodavanjem još dva stepenika i proširujući vanjske strane prema sjeveru i zapadu, finalna piramida zauzela je osnovicu od 109 x 121 metar, s visinom skoro 60 metara.

Tajne piramide

Ispred ove izuzetne strukture koju je dizajnirao Imhotep, stepenasta piramida u Sakari skrivala je jednako kompleksnu i impresivnu infrastrukturu. Mreža galerija i komora preko 11km u dužini prodirala je u dubinu zemlje, stvarajući autentičan dvorac vječnosti, posljednje počivalište kralja Džozera u zagrobnom životu. Zidovi svih tih prostorija bili su obloženi fajansom zelenkasto-plave boje, stvarajući osjećaj svježine zelenih pejzaža namijenjenih vječnom užitku egipatskog vladara.

Srce konstrukcije činila je pogrebna komora faraona. Pristupalo joj se putem otvorene ‘kaldrme’ koja je počinjala od hrama smještenog uz sjeverni zid piramide. Serija stepenica vodila je do horizontalnog tunela koji se protezao kroz temelje piramide, završavajući s dugim nizom stepenica. Taj put završavao je kod rupe dimenzija 7 x 7 metara i dubine od 28 metara, na čijem je dnu izgrađena oklopna komora od blokova ružičastog granita namijenjena za Džozerovu mumiju. Otvor promjera jednog metra, izrađen na vrhu ove kolosalne konstrukcije, omogućio je postavljanje drvenog lijesa s mumijom. Zatim, poklopac od granita hermetički je zatvorio najveći sarkofag koji je do tada izgrađen u Egiptu.

U ravnini ove komore, uz kutove rupe, iskopane su četiri galerije. Ove galerije, razgranavši se poput ogromnih češljeva, formirale su labirint. Tri od ovih labirintskih prolaza sadržavala su pogrebni inventar, dok je galerija koja je počinjala s istočne strane bila najintimnija prostorija za Džozerovu životnu silu, ili ka. Zidovi ovih prostorija ukrašeni su prekrasnim staklenim pločicama u plavo-zelenim tonovima, imitirajući vegetaciju.

Besmrtni Imhotep

Komora smještena na istoku izdvaja se svojom umjetničkom izradom. Uz vertikalne proreze, nalik malim prozorima, tri lažna vrata prikazuju kralja Djosera kako izvršava svoje kraljevske rituale, uključujući posjet svetištu Horusa ili sudjelovanje u ritualnoj utrci tijekom festivala Heb Sed.

Na površini reljefa vrata primjećuje se delikatna mreža, nacrtana sivom bojom, kakvu umjetnici koriste za osnovni nacrt. Iako je na prvi pogled neobično da mreža ostaje na već dovršenom reljefu, detaljniji pregled otkriva da nije riječ o radu originalnog umjetnika, već o kasnijem dodatku drugog umjetnika koji je došao kopirati te izvanredne reljefe. Ovo je potvrđeno otkrićem nove galerije koju su kraljevi Saitskog razdoblja (7.-6. stoljeće prije Krista) izgradili na južnoj strani piramide. Taj tunel, pravac i poduprt stupovima, vodi ispod temelja piramide sve do središnjeg dijela.

Posjetitelji koji su ušli u galeriju, nakon što su očistili centralni prostor, nisu imali za cilj pljačku blaga piramide, već rekonstrukciju izgubljene umjetnosti Drevnog kraljevstva. Na taj način, gotovo dva tisućljeća kasnije, umjetnost Djosera poslužila je kao inspiracija za novu eru umjetničkog preporoda u saitskom razdoblju. Ovo divljenje prema Sakarskoj piramidi dokaz je vremena kada je Imhotep, slavni arhitekt, započeo svoje putovanje prema božanskom statusu, postavši bog pisanja, arhitekture, mudrosti i medicine.