Priča o Chinguetti meteoritu ostaje jedna od najfascinantnijih zagonetki koja intrigira znanstvenike i avanturiste. Ovaj meteorit, težak 4,5 kilograma i sastavljena od kamena i željeza, navodno je otkriven na vrhu iznimne željezne formacije, poznate kao Željezno Brdo, širine 100 metara u Africi 1916. godine. Unatoč mnogobrojnim istraživanjima, postojanje većeg meteorita, iz kojeg je ovaj fragment navodno potekao, nikada nije znanstveno potvrđeno. Danas, nova skupina istraživača kreće u potragu za rješenjem ove misterije. Ako bi se dokazalo da Željezno Brdo zaista postoji, to bi značilo otkriće najvećeg meteorita na Zemlji, daleko nadmašujući sve druge poznate meteorite.
Timovi znanstvenika s Imperial College London i Sveučilišta u Oxfordu u Velikoj Britaniji planiraju koristiti napredne tehnike, poput analize karti magnetskih anomalija, koje bi mogli ukazivati na prisutnost velikih željeznih masa, u svrhu lociranja ovog izuzetnog vanzemaljskog objekta. Početna točka ove zagonetke vezana je uz francuskog konzulskog dužnosnika, kapetana Gastona Riperta. On je tvrdio da su ga, s povezom preko očiju, lokalni stanovnici odveli do Željeznog Brda. Ime meteorita proizašlo je iz blizine grada Chinguetti u Mauritaniji, u sjeverozapadnoj Africi. Svi pokušaji pronalaska veće željezne formacije, iz koje je ovaj mali fragment izvučen, nisu uspjeli dovesti do konkretne lokacije koju je Ripert opisao, sve do kasnih 1990-ih.
Komplicirana priča
Studija objavljena 2001. godine dodatno komplicira priču, zaključujući da bi fragment kameno-željeznog meteorita teško mogao potjecati iz veće mase veće od 1,6 metara u promjeru, na temelju detaljne kemijske analize metala. Ovo postavlja pitanje: Je li kapetan Ripert možda izmislio cijelu priču ili se jednostavno prevario? Međutim, nedavna istraživanja nude drugačiju perspektivu, sugerirajući da nedostatak udarnog kratera može biti rezultat specifičnog kuta ulaska meteorita u Zemljinu atmosferu. Prethodne neuspješne potrage mogle bi se objasniti različitim faktorima, uključujući mogućnost da je željezna formacija vremenom prekrivena pijeskom, upotrebu nepreciznih mjernih instrumenata, ili lošu interpretaciju Ripertovih originalnih uputa.
Posebno intrigantan detalj odnosi se na Ripertov opis izduženih metalnih “igala” na površini Željeznog Brda, koje nije uspio odstraniti. Autori najnovije studije nagađaju da bi ove strukture mogle predstavljati faze nikla i željeza, poznate kao “Thomsonove strukture”, što je zapažanje koje Ripert vjerojatno nije imao znanje izmisliti 1916. godine.
Detaljna pretraga u lov na meteorit
Korištenjem digitalnih modela visine terena, radarskih podataka i intervjua s lokalnim vodičima, istraživači su uspjeli suziti moguća područja na koja je Ripert mogao biti odveden. Oslanjajući se na njegove izjave o poludnevnom putovanju, identificirali su potencijalne lokacije koje bi mogle skrivati ovaj neobični meteorit i zatražili pristup aeromagnetskim anketama od mauritanskog Ministarstva energetike, nafte i rudarstva. Nažalost, dozvola za pristup ovim ključnim podacima još uvijek nije odobrena.
Kao alternativni pristup, razmatra se mogućnost detaljnog pretraživanja terena pješice, što bi moglo biti iznimno zahtjevno i dugotrajno. “U slučaju da potraga ne urodi plodom, misterija Ripertove priče, kao i enigma o spomenutim iglama i neočekivanom otkriću mesosiderita, ostala bi neriješena,” zaključuju autori studije. Njihova najnovija otkrića dostupna su na otvorenom serveru ArXiv.
