Nedavna genetička analiza kostiju otkrivenih na arheološkom lokalitetu u centralnoj Njemačkoj neupitno potvrđuje da su moderni ljudi, Homo sapiens, već naseljavali sjevernu Europu prije 45.000 godina. Zapanjujuće, njihovo prisustvo preklapa se s vremenom kada su neandertalci još bili prisutni, nekoliko tisuća godina prije njihova konačnog izumiranja. Ovo otkriće dodatno osvjetljava nalazište blizu Ranisa u Njemačkoj, poznato po izuzetno precizno izrađenim kameno-alatnim oštricama u obliku lista, ističući ga kao jedno od najstarijih potvrđenih mjesta prisustva kulture modernog čovjeka u sjevernoj centralnoj i sjeverozapadnoj Europi.
Konkretni dokazi o koegzistenciji Homo sapiensa i Homo neanderthalensisa u skladu su s genetskim dokazima o povremenom miješanju ove dvije vrste. Ovo dodatno potiče teoriju da je dolazak modernih ljudi u Europu i Aziju prije otprilike 50.000 godina doprinio nestanku neandertalaca, koji su ovu regiju naseljavali više od 500.000 godina. Opsežna genetička, arheološka, izotopska analiza i radiougljična datiranje lokaliteta Ranis, detaljno su opisani u tri studije objavljene u časopisima Nature (II) i Nature Ecology and Evolution.
Bitni alati
Otkrića na lokalitetu Ranis, osobito kamene oštrice koje podsjećaju na listove, nalikuju alatkama pronađenim na različitim lokacijama u Poljskoj, Njemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Smatra se da su ove alatke proizvod iste kulture, poznate kao Lincombijsko-Ranisijsko-Jerzmanovička (LRJ) kultura ili tehnokompleks. Prethodna istraživanja upućivala su na to da je Ranis star najmanje 40.000 godina, no bez identificiranih kostiju nije bilo jasno jesu li alatke djelo neandertalaca ili Homo sapiensa.
Elena Zavala, jedna od vodećih autorica studije objavljene u Nature i Millerova istraživačka suradnica na Sveučilištu u Kaliforniji, Berkeley, ističe: “Otkrili smo da je Homo sapiens stvorio ovu tehnologiju i da su moderni ljudi bili prisutni na ovako sjevernim geografskim širinama već prije 45.000 godina. To ih čini među najranijim pripadnicima naše vrste u Europi.”
Projekt, koji je predvodio Jean-Jacque Hublin, nekadašnji direktor Max Planck Instituta za evolucijsku antropologiju (MPI-EVA) u Leipzigu i profesor na Collège de France u Parizu, doveo je do revolucionarnih saznanja o ranoj distribuciji Homo sapiensa po Europi i njihovom tehnološkom doprinosu.
Napredne tehnike
Zavala je koristila napredne tehnike za izolaciju i sekvenciranje mitohondrijske DNK iz kostiju, otkrivajući da su kosti pripadale Homo sapiensima. Ova saznanja ne samo da povezuju nove nalaze s onima iz ranijih iskopavanja, već i pružaju uvid u genetsku povezanost među ranim ljudima u Europi.
Analiza DNK, zajedno s paleoproteomikom i drugim metodama, otkrila je sliku okoliša i prehrane u to vrijeme, ukazujući na prisutnost velikih kopnenih životinja i hladne klimatske uvjete slične današnjoj Sibiru i sjevernoj Skandinaviji. Ovo ukazuje na adaptivne sposobnosti ranih Homo sapiensa u ekstremnim uvjetima, ranije nepoznate u znanstvenoj zajednici.
Rezultati istraživanja na lokalitetu Ranis, značajno doprinose razumijevanju kronologije i povijesti naseljavanja Europe, izazivajući preispitivanje postojećih teorija o migracijama i adaptacijama praljudi na europskom kontinentu.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
