U vremenu kada su noći iznad peruanske obale bile neokrnjene modernim svjetlima Lime, a slično kao i u mnogim drugim kulturama širom svijeta, Mliječni put je bio toliko blistav da je postao osnova kosmoloških vjerovanja pre-hispanskih naroda regije. Njihova fascinacija ovim nebeskim spektaklom, kojeg su u jeziku Quechua zvali ‘Mayu’ (što u prijevodu znači ‘rijeka zvijezda‘), inspirirala je izgradnju monumentalnih hramova usklađenih s njegovom nebeskom putanjom. Nedavna znanstvena istraživanja bacila su svjetlo na iznenađujuću preciznost kojom su ovi drevni narodi oblikovali svoje astronomske konstrukcije.
Kako prenosi IFL, u novom istraživanju, znanstvenici su analizirali orijentaciju ceremonijalnih elemenata na arheološkom nalazištu El Paraiso, za koje se vjeruje da je sagrađeno između 2400. i 1440. godine prije Krista. Ovo nalazište, koje je prethodilo usponu Inka Carstva za oko tri tisućljeća, izgleda da je dizajnirano u savršenoj usklađenosti s brojnim važnim godišnjim nebeskim događajima, uključujući zimske i ljetne solstice.
Prethodna istraživanja na El Paraisu pokazala su da su dva krila glavnog hrama postavljena pod kutom od 34 stupnja, čime su se savršeno poravnala s sjeveroistočnim dijelom Mliječnog puta neposredno nakon zalaska sunca tijekom solsticija. U svojoj najnovijoj studiji, autori navode postojanje dvije monumentalne strukture – jedne u obliku kondora, a druge koja podsjeća na „čudovište“ – koje su također usklađene s ovim nebeskim tijelom.
Konstelacije tamnih oblaka
Istraživači tvrde da ova otkrića potvrđuju prethodne teorije o prekolumbijskoj andskoj kosmologiji koja se usredotočuje na “konstelacije tamnih oblaka”. To su životinjski oblici koje su drevni ljudi vidjeli u tamnim dijelovima Mliječnog puta, smatrajući ih manifestacijama nadnaravnih božanstava.
Osim ovih dviju velikih životinjskih figura, autori studije identificirali su i devet manjih platformi smještenih oko središnjeg hrama. Analiza položaja ovih objekata pokazuje da je većina njih usklađena s izlascima i zalascima sunca tijekom lipanjskog i prosinačkog solsticija.
Ostale strukture čini se da su postavljene kako bi se poravnale s najznačajnijim lunarnim stajalištima, koja označavaju najjužniju točku izlaska mjeseca u njegovom mjesečnom ciklusu. Istraživači su ukupno identificirali 13 različitih usklađenja na El Paraisu koji su unutar jednog stupnja od jednog od ovih astronomskih događaja, a 14. usklađenje je identificirano s točnošću od 1,5 stupnjeva.
Na temelju brojnosti i preciznosti ovih astronomskih usklađenja, autori istraživanja ističu da se mogućnost slučajnog nastanka ovakvih orijentacija može isključiti. Umjesto toga, predlažu model kosmologije kasnog predkeramičkog doba koji obuhvaća solarna i lunarna usklađenja, te povezuje nadnaravne životinje s tamnim oblak konstelacijama i astronomskim orijentacijama.
“Izuzetna preciznost ovih usklađenja sugerira da je izgradnju ovih gomila morala nadgledati skupina astronom-svećenika,” zaključuju autori.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
