Znanstvenici iz Instituta za planetarne znanosti su predstavili otkriće mogućih slanih glečera na Merkuru, čime se otvara novi poglavlje u astrobiologiji. Ova otkrića ukazuju na promjenjivo okruženje koje može imati sličnosti s ekstremnim uvjetima naseljivosti na Zemlji.
Alexis Rodriguez, vodeći autor studije objavljene u Planetary Science Journal, istaknuo je važnost ovog otkrića: “Naš rad dopunjuje druge nedavne studije koje su otkrile glečere dušika na Plutonu. Ovo ukazuje na to da se fenomen glečerizacije proteže od najtoplijih do najhladnijih dijelova našeg Sunčevog sustava.”
U znanstvenom radu navodi se da su merkurovski glečeri različiti od zemaljskih. “Ovi glečeri proizlaze iz duboko zakopanih slojeva bogatih hlapljivim tvarima (SBHT), koje su izložene udarima asteroida. Naši modeli potvrđuju da su ovi glečeri nastali tokom soli, zadržavajući hlapljive tvari više od milijardu godina”, dodao je suautor Bryan Travis.
Travis dalje objašnjava: “Određeni spojevi soli na Zemlji stvaraju habitabilne niše čak i u ekstremnim uvjetima, poput Atacame u Čileu. To nas navodi na razmišljanje o mogućim podzemnim područjima na Merkuru koja bi mogla biti gostoljubivija od njegove surove površine.”
Rodriguez nadalje objašnjava: “Ova područja bi mogla djelovati kao jedna vrsta nastanjive zone ovisno o dubini, što je analogno području oko zvijezde gdje postojanje tekuće vode omogućava život — Goldilocks zone, ali u ovom slučaju fokus je na pravoj dubini ispod površine planeta.”
“Ovo revolucionarno otkriće merkurovskih glečera proširuje naše razumijevanje okolišnih uvjeta koji bi mogli podržavati život. To dodaje vitalnu dimenziju našem istraživanju astrobiologije i mogućoj naseljivosti egzoplaneta sličnih Merkuru”, naglasio je Rodriguez.
Ovo otkriće mijenja dugotrajno mišljenje o Merkuru kao tijelu uglavnom lišenom hlapljivih tvari i pojačava razumijevanje SBHT-ova koji bi mogli biti skriveni duboko ispod površine planeta.
“Na Merkuru su glečeri obilježeni kompleksnom konfiguracijom šupljina koje tvore široke i vrlo mlade jame sublimacije. Te šupljine čine značajan dio ukupne debljine glečera, što ukazuje na zadržavanje bogatog sastava hlapljivih tvari”, pojasnila je suautorica Domingue.
“Ove šupljine nedostaju na okolnim kraterima i zidovima, što ukazuje na povezanost šupljina i unutrašnjosti kratera. Smatra se da skupine šupljina unutar udarnih kratera mogu potjecati iz zona izloženosti SBHT-ova izazvanih udarima, pojašnjavajući dugo nejasnu vezu koja je zbunjivala planetarne znanstvenike”, dodaje Domingue.
Rodriguez zaključuje: “Proučavajući Borealis Chaos u sjevernom polarnom području Merkura, primijetili smo složene uzorke raspada koji su uništili cijele populacije kratera, neki stari oko 4 milijarde godina. Ovo ukazuje na to da su SBHT-ovi bili postavljeni na već učvršćenom krajoliku.”
“Ovi nalazi osporavaju tradicionalne teorije o nastanku SBHT-ova koji su se usredotočili na procese diferencijacije plašta. Umjesto toga, sugeriraju strukturu velikih razmjera, možda proizašlu iz kolapsa kratkotrajne, vruće prapovijesne atmosfere na početku Merkurove povijesti”, zaključio je Rodriguez.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
