19 srpnja 1952., Opservatorij Palomar provodio je fotografsko istraživanje noćnog neba. Dio tog projekta uključivao je snimanje višestrukih fotografija istog dijela neba kako bi se pomoglo u identifikaciji objekata poput asteroida. Te je večeri oko 20:52, fotografska ploča zabilježila svjetlost triju zvijezda koje su bile grupirane. S magnitudom od 15, bile su dovoljno sjajne na slici. Međutim, kada je isti dio neba ponovno snimljen u 21:45, tri zvijezde nisu bile nigdje na vidiku. U manje od sat vremena, potpuno su nestale.
Zvijezde jednostavno ne nestaju. One mogu eksplodirati ili doživjeti kratkotrajni period povećanog sjaja, ali ne nestaju bez traga. Unatoč tome, fotografski dokaz bio je očit. Tri su zvijezde jasno vidljive na prvoj slici, dok ih na drugoj nema. Tada se postavlja pretpostavka da su iznenada potamnile, no čak je i to teško prihvatiti.
Misteriozni nestanak zvijezda
Kasnija promatranja nisu otkrila nikakve dokaze o zvijezdama slabijim od magnitude 24, što znači da su vjerojatno potamnile za faktor od 10.000 ili čak više. Što bi moglo uzrokovati tako iznenadno i drastično smanjenje sjaja zvijezda?
Jedna od teorija sugerira da se možda zapravo radilo o jednoj zvijezdi, a ne o tri. Moguće je da je zvijezda privremeno zasjala jače, na način sličan brzim radio-impulsima koje emitiraju magnetari, dok je istovremeno crna rupa prolazila između zvijezda i Zemlje. To bi moglo uzrokovati prividnu pojavu tri odvojene slike zbog efekta gravitacijske leće.
Problem s ovom hipotezom leži u tome što bi takav događaj bio iznimno rijedak. Ipak, druge fotografske snimke iz 1950-ih pokazuju slične brze nestanke višestrukih zvijezda. U nekim slučajevima, zvijezde su razdvojene za lučnu minutu, što bi bilo teško postići efektom gravitacijske leće.
Druga mogućnost jest da uopće nije riječ o zvijezdama. Tri svijetle točke su unutar 10 kutnih sekundi jedna od druge. Ako su u pitanju tri odvojena objekta, nešto ih je moralo potaknuti na sjajenje. S obzirom na vremenski razmak od oko 50 minuta, kauzalnost i brzina svjetlosti nalažu da nisu bile udaljene više od 6 AU jedna od druge.
To bi značilo da se nisu mogle nalaziti dalje od 2 svjetlosne godine od nas. Moguće je da su riječ o objektima iz Oortova oblaka gdje je neki događaj izazvao njihovo gotovo istovremeno sjajenje. Kasnija promatranja nisu uspjela pronaći te objekte jer su se u međuvremenu pomaknuli duž svojih orbita.
Treća ideja sugerira da uopće nije riječ o fizičkim objektima. Opservatorij Palomar nalazi se relativno blizu pustinje Novog Meksika, gdje su se provodili nuklearni testovi. Radioaktivna prašina s tih testova mogla je kontaminirati fotografske ploče, stvarajući svijetle točke na nekim snimkama, a na drugima ne. S obzirom na slične nestanke zabilježene na drugim fotografskim pločama iz 1950-ih, ova se mogućnost čini prilično vjerojatnom.
Trenutno ne možemo biti sigurni što se točno dogodilo. Ono što nam je stvarno potrebno jest zabilježiti nekoliko ovakvih događaja pomoću suvremenih istraživanja neba, kako bismo mogli brzo provesti dodatna promatranja i možda doći do odgovora. Za sada, to ostaje misterij koji čeka svoje rješenje.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
