NASA-in svemirski teleskop James Webb otkrio je dosad neviđenu značajku u Jupiterovoj atmosferi – brzi strujni mlaz koji prelazi preko ekvatora planeta. Iako bi Jupiterova poznata Velika crvena mrlja mogla progutati Zemlju, ovo novo otkriće pruža znanstvenicima bez presedana uvide u interakcije Jupiterovih atmosferskih slojeva.
Ovaj mlaz, koji vizualno nije tako istaknut kao druge značajke Jupitera, otkriven je kako se kreće preko ekvatora divovskog planeta. Širi od 4.800 kilometara i smješten iznad glavnih Jupiterovih oblaka, pruža svježe razumijevanje turbulentne atmosfere planeta i pokazuje opservacijsku snagu Webb teleskopa.
Ricardo Hueso sa Sveučilišta u Bilbau u Španjolskoj, glavni autor članka koji detaljno opisuje ova otkrića, izrazio je svoje iznenađenje: “Značajke koje smo ranije vidjeli samo kao nejasne sjene u Jupiterovoj atmosferi sada jasno izlaze, prateći brzu rotaciju planeta.”
Podaci prikupljeni u srpnju 2022.
Istraživački tim pažljivo je analizirao podatke dobivene putem Webb-ove NIRCam (Near-Infrared Camera) u srpnju 2022. Na čelu s Imke de Pater iz Sveučilišta u Kaliforniji, Berkeley i Thierry Fouchet iz Pariške opservatorije, ova inicijativa imala je za cilj slikati Jupiter svakih 10 sati, što se izjednačava s jednim jupiterovim danom. Koristili su četiri različita filtera, svaki prilagođen za detekciju promjena u manjim značajkama na različitim visinama Jupiterove atmosfere.
“Iako su zemaljski teleskopi, svemirske letjelice poput NASA-inih Juno i Cassini, pa čak i Hubbleov svemirski teleskop promatrali promjenjive vremenske oblike Jupitera, Webb je već otkrio nove aspekte Jupiterovih prstenova, satelita i atmosfere,” primijetila je de Pater.
Iako su Jupiter i Zemlja vrlo različiti – Jupiter je plinoviti div, a Zemlja stjenoviti planet umerene klime – oba planeta imaju slojevite atmosfere. Ostale misije koje koriste infracrvene, vidljive, radijske i ultraljubičaste valne duljine usredotočuju se na donje slojeve Jupiterove atmosfere, dom ogromnih oluja i oblaka od amonijaka.
Snaga Webb-a
S druge strane, Webb-ova osjetljivost na bliskom infracrvenom spektru prodire više, otprilike 25-50 kilometara iznad vrhova Jupiterovih oblaka. Na tim slikama, visinske maglice često izgledaju zamagljeno s pojačanim sjajem preko ekvatora. No s Webb teleskopom, pojavljuju se složeniji detalji unutar ovih svijetlih, maglenih pojaseva.
Novo otkriveni strujni mlaz kreće se brzinom od oko 515 kilometara na sat – dvostruko brže od vjetrova kategorije 5 uragana na Zemlji. Smješten je otprilike 40 kilometara iznad oblaka, u Jupiterovoj nižoj stratosferi.
Uspoređujući vjetrove koje je Webb opazio na velikim visinama s vjetrovima koje je Hubble opazio u dubljim slojevima, tim je mogao mjeriti koliko brzo vjetrovi mijenjaju smjer s visinom, što dovodi do smicanja vjetra.
Iako je izvrsna rezolucija i pokrivenost valne duljine Webb-a omogućila detekciju malih oblačnih značajki koje su korištene za praćenje mlaza, komplementarna opservacija s Hubblea, koja je uzeta jedan dan nakon Webb-ove opservacije, bila je ključna za određivanje osnovnog stanja Jupiterove ekvatorialne atmosfere i praćenje razvoja konvektivnih oluja na Jupiterovom ekvatoru koji nisu povezani s mlazom.
“Bili smo svjesni da će različite valne duljine Webb-a i Hubble-a otkriti trodimenzionalnu strukturu olujnih oblaka, ali također smo mogli koristiti vrijeme prikupljanja podataka kako bismo vidjeli koliko brzo se oluje razvijaju,” podijelio je Fouchet.
Kako se opservacije James Webb Space Telescopea nastavljaju, de Pater zaključuje: “Ovo je tek početak. S nestrpljenjem očekujemo daljnja otkrića o Jupiteru od Webb-a.”
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
