Znanstvenici nastoje zaštititi Zemljinu biosferu i sve više se oslanjaju na umjetnu inteligenciju. No, upotreba umjetne inteligencije (UI) ima svoje ekološke posljedice, osobito kada je riječ o potrošnji vode i energije. Primjerice, energetska potrošnja modela GPT-3 za vrijeme faza učenja nevjerojatno je velika.
Sinergija tehnologije i prirode
Dok mnogi znanstvenici teže optimizaciji UI, profesorica Irina Romanovskaya iz Houston Community Collegea vidi rješenje u suradnji tehnološke inteligencije i inteligencije bakterija. Bakterije posjeduju sposobnost učenja, prilagodbe te čuvanja informacija u svojoj genetskoj memoriji. Takve sposobnosti mogle bi poboljšati ulogu UI-a u zaštiti našeg okoliša.
Romanovskaya tvrdi: “Bakterije kao kolektiv mogu učiti, donositi odluke te se prilagođavati promjenama”. Potencijal kombiniranja ove mikrobne moći s UI-om je izuzetno zanimljiv.
Mikrobni saveznici u svijetu tehnologije
Zamislite bakterije koje preuzimaju zadatke koji su obično rezervirani za UI: od prikupljanja okolišnih podataka do reakcija koje podržavaju naše ekosustave. Integrirane tehnologije mogle bi interpretirati bakterijske signale te pomoći UI-u da analizira podatke i usmjeri bakterije prema potrebama okoliša.
Integracija UI-a i mikrobne inteligencije otvara nove mogućnosti. Romanovskaya uvodi termin “biotehnosfera”, opisujući suradnju između živih bića i tehnologija. Primjerice, mreža modificiranih bakterija koje se bave nuklearnim otpadom.
Romanovskaya ističe da bi suradnja UI-a i mikrobne inteligencije mogla označiti početak nove ere – ere globalne inteligencije.
Potencijal biotehnosfere u svemirskom kontekstu
Što ako su i druge, drevne civilizacije koristile biotehnosfere vođene bakterijama? Možda su takve civilizacije postojale na Zemlji prije milijuna godina. Ako su razvijali takve biotehnosfere, tragovi te tehnologije možda su još uvijek prisutni.
Romanovskaya predlaže “hipotezu kozmičkih potomaka” – ideju da, ako je neka napredna civilizacija postojala u našem solarnom sustavu, tragovi njihove tehnologije ili bakterija možda još uvijek postoje.
Takve biotehnosfere mogle bi nam pružiti uvide u postojanje drugih civilizacija, sugerirajući da bi potraga za izvanzemaljskom inteligencijom mogla biti bliže nego što smo pretpostavljali.
Znanstvenici nastoje zaštititi Zemljinu biosferu i sve više se oslanjaju na umjetnu inteligenciju. No, upotreba umjetne inteligencije ima svoje ekološke posljedice, osobito kada je riječ o potrošnji vode i energije. Primjerice, energetska potrošnja modela GPT-3 za vrijeme faza učenja nevjerojatno je velika.
Sinergija tehnologije i prirode
Dok mnogi znanstvenici teže optimizaciji UI, profesorica Irina Romanovskaya iz Houston Community Collegea vidi rješenje u suradnji tehnološke inteligencije i inteligencije bakterija. Bakterije posjeduju sposobnost učenja, prilagodbe te čuvanja informacija u svojoj genetskoj memoriji. Takve sposobnosti mogle bi poboljšati ulogu UI-a u zaštiti našeg okoliša.
Romanovskaya tvrdi: “Bakterije kao kolektiv mogu učiti, donositi odluke te se prilagođavati promjenama”. Potencijal kombiniranja ove mikrobne moći s UI-om je izuzetno zanimljiv.
Zamislite bakterije koje preuzimaju zadatke koji su obično rezervirani za UI: od prikupljanja okolišnih podataka do reakcija koje podržavaju naše ekosustave. Integrirane tehnologije mogle bi interpretirati bakterijske signale te pomoći UI-u da analizira podatke i usmjeri bakterije prema potrebama okoliša.
Put prema globalnoj inteligenciji
Integracija UI-a i mikrobne inteligencije otvara nove mogućnosti. Romanovskaya uvodi termin “biotehnosfera”, opisujući suradnju između živih bića i tehnologija. Primjerice, mreža modificiranih bakterija koje se bave nuklearnim otpadom.
Romanovskaya ističe da bi suradnja UI-a i mikrobne inteligencije mogla označiti početak nove ere – ere globalne inteligencije.
Potencijal biotehnosfere u svemirskom kontekstu
Što ako su i druge, drevne civilizacije koristile biotehnosfere vođene bakterijama? Možda su takve civilizacije postojale na Zemlji prije milijuna godina. Ako su razvijali takve biotehnosfere, tragovi te tehnologije možda su još uvijek prisutni.
Romanovskaya predlaže “hipotezu kozmičkih potomaka” – ideju da, ako je neka napredna civilizacija postojala u našem solarnom sustavu, tragovi njihove tehnologije ili bakterija možda još uvijek postoje.
Takve biotehnosfere mogle bi nam pružiti uvide u postojanje drugih civilizacija, sugerirajući da bi potraga za izvanzemaljskom inteligencijom mogla biti bliže nego što smo pretpostavljali.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
