U trci za otkrivanjem svjetova sličnih Zemlji pogodnih za život, trenutačna teleskopska tehnologija predstavlja tek uvod. Iako smo već zavirili u atmosfere velikih egzoplaneta poput Hycean svjetova koji bi mogli biti pogodni za život, prava revolucionarna otkrića očekuju nas tek s dolaskom specijaliziranih teleskopa nove generacije.
Od 1930-ih, astronomi razvijaju metode kako bi neutralizirali odbljeske svjetlih nebeskih tijela i time istaknuli one slabije osvijetljene. Ključna metoda je bila upotreba koronagrafa unutar teleskopa, koji simulira sunčevu koronu za vrijeme pomrčine, omogućavajući bolji uvid u planete oko zvijezda. No, ovaj pristup ima svoja ograničenja zbog smještaja koronagrafa unutar teleskopa, što smanjuje njegovu preciznost.
Potencijal starshade-a ili “zvjezdanih zasjena”
Tu na scenu stupa “zvjezdana zasjena, “ili na Engleskom, starshade” – uređaj koji nije integriran unutar teleskopa, već se nalazi na velikoj udaljenosti od njega. Zamislite to kao dva koordinirana svemirska broda: jedan predstavlja teleskop, a drugi zasjenjuje zvijezdu. Ovaj aranžman, gdje je razmak između njih i do nekoliko tisuća kilometara, pruža priliku za otkrivanje planeta čak i kad su blizu svojih zvijezda, što je posebno važno za planete slične Zemlji u blizini crvenih patuljaka.
Međutim, crveni patuljci, iako brojni, slabije svijetle od Sunca. To čini svjetlost koju odbijaju njihovi planeti još slabijom. Stoga, čak i uz uporabu “starshade tehnologije”, ti planeti bi mogli ostati skriveni.
No, nedavna studija objavljena na arXiv serveru donosi optimizam. Istraživanje ukazuje na to da bi fotonika, napredna disciplina optike, mogla biti ključ. Dok tradicionalna optika hvata slabe svjetlosne izvore, fotonika se bavi pojedinačnim fotonima i ima širok spektar primjena – od potpore brzim optičkim mrežama do napredne astronomije.
Sinergija s fotoničkim detektorima
Studija elaborira kako bi “zvjezdane zasjene” mogle biti kombinirane s fotoničkim detektorima, stvarajući snažan alat sposoban za detekciju izuzetno slabih svjetlosnih izvora. Svjetlo koje prolazi pored “zvjezdane zasjene” bilo bi usmjereno kroz mikroleće prema optičkim vlaknima koja bi potom prenosila informacije detektorima. Ako je sustav pravilno konfiguriran, mogao bi postići kontrast veći od 10 milijardi.
Iako projekti kao što je opservatorija za nastanjive egzoplanete (HabEx) možda neće biti realizirani prije 2040-ih, fotonika ima dovoljno vremena za razvoj i unaprjeđenje. Ako je vjerovati ovom istraživanju, ona bi mogla potpuno transformirati naš pogled na svemir.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
