Australski radioteleskop “Australian Square Kilometer Array Pathfinder” (ASKAP) omogućio je međunarodnom timu astronoma neočekivano otkriće novog ostatka supernove u Mliječnom putu, koji je dobio oznaku SNR G288.8–6.3. Rezultati ovog istraživanja objavljeni su 17. kolovoza na arXiv platformi.
Ostaci supernova (SNRs) predstavljaju šireće strukture koje su posljedica eksplozije supernove. Sastoje se od materijala koji je izbačen tijekom eksplozije i međuzvjezdane tvari koja je bila zahvaćena udarnim valom iz eksplodirane zvijezde.
Istraživanje takvih ostataka od ključne je važnosti za astronome jer su ključni u evoluciji galaksija. Osim što šire teške elemente nastale u eksploziji supernove, pružaju i energiju potrebnu za zagrijavanje međuzvjezdanog prostora. Smatra se da SNRs imaju glavnu ulogu u ubrzanju kozmičkih zraka unutar galaksija.
Miroslav D. Filipović iz Sveučilišta Western Sydney predvodio je tim koji izvješćuje o otkriću novog ostatka supernove. Za ovo otkriće korišteno je 36 ASKAP antena sa središnjom frekvencijom od 943.4 MHz i širinom pojasa od 288 MHz, kao dio ASKAP-evog projekta kartiranja svemira – Evolutionary Map of the Universe (EMU).
“U našem novom ASKAP-EMU istraživanju naišli smo na objekt velikih razmjera, koji prepoznajemo kao novi ostatak supernove u našoj galaksiji, označen kao G288.8–6.3”, navodi se u radu.
Ostatci G288.8–6.3 prostiru se na približno 130 svjetlosnih godina s tipičnim spektralnim indeksom od -0.41 za ostatke supernova. Ovaj ostatak udaljen je oko 4.200 svjetlosnih godina od Zemlje i smješten je 456 svjetlosnih godina iznad ravnine Mliječnog puta. Time se svrstava među najveće i najbliže ostatke supernova u našoj galaksiji.
SNR G288.8–6.3, prema svojim karakteristikama, predstavlja naprednu fazu evolucije ostatka supernove, bilo u kasnoj adijabatskoj ili radijacijskoj fazi. Njegova relativno niska radijska svjetlina, uz druge značajke, ukazuje na procijenjenu starost od oko 13.000 godina.
Istraživanje je dodatno pokazalo da šok-kompresija magnetskog polja u SNR G288.8–6.3 može proizvesti dovoljno snažna magnetska polja koja bi objasnila sinhrotronsku emisiju. Nadalje, temeljem analize neutralnog atomskog vodika (HI), pronađena je i šupljikava raspodjela te mogući dokazi o interakciji udarnog vala i oblaka unutar ostatka.
Zaključno, istraživački tim sugerira dublja i detaljnija polarimetrijska i višefrekvencijska promatranja SNR G288.8–6.3 kako bi se bolje razumjela priroda ovog fascinantnog otkrića.
“Buduće temeljite polarimetrijske i višefrekvencijske analize obogatit će naše razumijevanje ovog impresivnog objekta u našoj galaksiji,” zaključuju istraživači.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
