Glacijski ciklusi naše planete, posebno tijekom kasnog pleistocena (~11.700 do 129.000 godina prije), tradicionalno su promatrani kroz 100.000-godišnje periode. U tim razdobljima hladne glacijalne faze izmjenjivale su se s toplijim međuglacijalima. Dok su se tijekom glacijala formirali ogromni ledenjaci, međuglacijali su bili obilježeni njihovim povlačenjem i porastom razine mora. Tri ključna čimbenika, poznata kao Milankovićevi ciklusi, utječu na količinu sunčeve svjetlosti koja dopire do Zemlje.
Uz ekscentričnost, koja proučava kako Zemljina orbita postaje eliptičnija tijekom 100.000 godina, tu je i oblikovitost – variranje nagiba Zemljine osi svakih 41.000 godina. Ovo variranje je zaslužno za sezonske promjene. Precesija, treći čimbenik, odnosi se na smjer u kojem je Zemljina os usmjerena, što može intenzivirati kontrast između sezona na različitim hemisferama.
Iako se dugo vjerovalo da ekscentričnost igra ključnu ulogu u glacijskim ciklusima, novija istraživanja upućuju na oblikovitost i precesiju kao glavne pokretače. Bethany Hobart sa Sveučilišta u Kaliforniji i njezin tim testirali su ovu hipotezu analizirajući cikluse od 23.000 i 41.000 godina.
U časopisu Nature Geoscience istraživači su iznijeli tri moguće teorije. Prva sugerira da precesija, uzrokovana ekscentričnošću, može potaknuti formiranje ledenjaka, dok druga teza tvrdi da glacijacija završava svakih 100.000 godina, tj. svaka dva do tri oblikovitosti ciklusa. Treća kombinira oba ova faktora.
Ispostavilo se da je upravo precesija, najkraći od orbitalnih ciklusa, imala najveći utjecaj na glacijske cikluse. Tijekom kasnog pleistocena, precesija na sjevernoj hemisferi potaknula je topljenje ledenjaka, označavajući kraj glacijalnog perioda.
Ove spoznaje temelje se na analizi kisikovih izotopa. Topliji uvjeti uzrokuju isparavanje lakšeg 16O izotopa, dok teži 18O ostaje, integrirajući se u organizme poput foraminifera.
Analizirajući sedimentne jezgre iz dubokog oceana, istraživači su identificirali brze promjene omjera 18O/16O, ukazujući na promjene temperature mora. Da bi datirali ove promjene, koristili su zapise iz kineskih špilja, koje prate posljednjih 640.000 godina.
Kroz ovo sveobuhvatno istraživanje, tim je identificirao devet ključnih događaja povezanih s glacijacijom. Promjene u precesiji tijekom ovih događaja ukazale su na različite faktore koji utječu na glacijske cikluse, posebno oblikovitost i početnu veličinu ledenih pokrova.
