Američki avijatičar Chuck Yeager probio je zvučni zid 14. listopada 1947. u Bellovom avionu X-1.
Charles Elwood Yeager, poznat kao „Chuck“, rođen je je 1923. u Zapadnoj Virginiji. Nakon istaknute karijere avijatičara u Drugom svjetskom ratu, Yeager je ostao član Zrakoplovnih snaga Sjedinjenih Država (USAAF) kao testni pilot. Već dvije godine kasnije NASA-ina prethodnica NACA (National Advisory Committee for Aeronautics, ili Nacionalni savjetni odbor za aeronautiku), naumila je doseči nadzvučnu brzinu pomoću novog aviona X-1 kojeg je dizajnirala tadašnja kompanija Bell Aircraft. Njihov izabrani pilot tražio je previše novaca za taj pothvat, skoro dva milijuna dolara u današnjoj valuti, nakon čega je izabran mladi, tada 24-godišnji Yeager. 14.10.1947. upravo je on postao prva osoba u povijesti koja je dosegla brzinu veću od brzine zvuka (1 Mach).
X-1 bio je prvi u nizu takozvanih X-zrakoplova, eksperimentalnih prototipnih zrakoplova kojima nije namjena niti komercijalno niti vojno korištenje, već isključivo znanstveno istraživanje (i koji se razvijaju još i danas). X-1 koristio je raketni motor, no prije nego ga je uopće uključio nosač B-29 Superfortress morao ga ja podiči na visinu od 7,6 kilometara (25 000 stopa). Jednom kada se X-1 odvojio od nosača, odnosno kad ga je posada nosača ručno odvojila kroz otvor za bombe (B-29 u pravilu se koristio kao bombarder), onda je let tek krenuo. U listopadu ’47. Yeager se popeo na visinu od 13,7 kilometara na kojoj se zbog gustoće zraka zvučna barijera nalazi na oko 1065 km/h.
Glamurozna Glennis
Točna brzina koju je Yeager dosegao iznosila je 1,06 Macha, tj. 1100 km/h, a nakon što je potrošio svo gorivo doletio, tj. dolebdio je nazad na tlo. Let se odvio iznad suhog jezera Rogers na jugu Kalifornije, gdje se nalazilo Vojno uzletište Muroc, danas poznato pod imenom Baza Američkog zrakoplovstva Edwards (Edwards Air Force Base), i to suho jezero bilo je iznimno pogodno za polijetanje i slijetanje letjelica, bilo na pistu ili izvan nje. X-1 kojim je Yeager pilotirao pomalo je humoristično nazvan „Glamurous Glennis“ („Glamurozna Glennnis“) po njegovoj supruzi.
„X-1 bio je čista raketa“, rekao je Yeager 1997. u intervjuu za dokumentarnu seriju NOVA. „Trošio je tekući kisik i mješavinu alkohola i vode u omjeru pet naprema jedan. Znate, igrali smo se i s mlažnjacima, no mlazni motori nisu imali dovoljan potisak da gurnu avion u regiju brzine zvuka i preko nje.“
Inače, da su se stvari malo drukčije posložile, Yeager možda ne bi niti bio pilot aviona. Samo dva dana ranije, pao je s konja dok su on i Glennis jahali i pritom slomio dva rebra. Iako je otišao privatnom liječniku, nije mu bilo pretjerane pomoći i na jutro leta samo je dvoje ljudi bilo svjesno njegovog pravog stanja, Glennis i kolega Jack Ridley. Navodno je bio u tolikim bolovima da nije bio u stanju sam zatvoriti otvor aviona u trenutku kad je to bilo potrebno, te da mu je Ridley pomogao tako što mu je dodao palicu (slomljenu dršku od metle) koju je Yeager iskoristio kao polugu s kojom je zatvorio otvor.
Tajnost leta
Hladni rat već je bio na pomolu, što znači da je let, premda iznimno uspješan, u početku bio državna tajna. Ipak, vijest o uspjehu procurila je novinaru časopisa Aviation Week i objavljena je već 20. prosinca iste godine, a dva dana kasnije veliku priču o pothvatu objavio je i Los Angeles Times. Bez obzira na prijetnje američke vlade da će biti tužbi protiv novinara koji objavili vijest, do toga nije došlo, a novost je dočekana s oduševljenjem. Pilote i entuzijaste posebno je iznenadilo da za probijanje zvučnog zida nije bio potreban zrakoplov sa strelastim krilima, tj. krilima koja nisu okomita u odnosu na središnju os zrakoplova.
Yeager je danas legenda. Nastavio je raditi kao pokusni pilot sve dok nije 1953. izgubio kontrolu nad zrakoplovom X-1A (varijanta X-1 s više goriva) pri brzini od 2,44 Macha. Nakon toga vraća se striktno vojnoj službi u obliku zrakoplovnog zapovjednika, a kroz rane ’60-e vodi školu za testne pilote koju su prolazili i NASA-ini astronauti. Služio je u Zapadnoj Njemačkoj, Vijetnamu i Pakistanu dok se nije umirovio 1975. kao general. Osam godina kasnije, u filmu Put u svemir (The Right Stuff) utjelovio ga je za sva vremena Sam Shepard, a njegovo postignuće danas se smatra ne samo jednim od glavnih događaja u povijesti zrakoplovstva, već događajem koji je na svoj način bio ključan za razvoj svemirskih letova.
Yeager je umro 2020. godine u 98. godini života u Los Angelesu.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
„Chuck Yeager“. Britannica, 2022. https://www.britannica.com/biography/Chuck-Yeager (13.10.2022.).
Wolfe, Tom. The Right Stuff. New York: Farrar, Straus and Giroux, 1979.
Voss, David, ur. „October 14, 1947: Chuck Yeager Breaks the Sound Barrier“. APS Physics, vol. 29, br. 9, 2020. https://www.aps.org/publications/apsnews/202010/history.cfm (13.10.2022.).
Zaljubljenik u astronomiju od malih nogu. Diplomirani anglist. U slobodno vrijeme vjerojatno s frendovima u obližnjem kafiću. U paralelnom svemiru sam nešto od sljedećeg: pomorac, fizičar, astronaut, pisac, željezničar.
