Tim znanstvenika proučava ‘mlađeg rođaka’ našega Sunca u nadi kako će dobiti uvid u prošlost Sunčeva sustava te bolje razumjeti Sunčevo koronalno izbacivanja mase.
Opasnost izboja plazme
Zvijezda nalik Suncu nedavno je ispustila erupciju plina magnetske plazme 10 puta veću od bilo koje ikada viđene sa zvijezde nalik Suncu. Zvijezda, EK Draconis, stara je samo oko 100 milijuna godina. To znači da izgleda kao naše Sunce prije oko 4.5 milijardi godina, rekao je voditelj nove studije Yuta Notsu. Nalazi sugeriraju da je Sunce sposobno izbaciti koronalne izbacivanja mase (CME) – mjehuriće plina plazme – veće od bilo kojeg izravno promatranog do sada. Međutim, budući da je Sunce starije od EK Draconisa, vjerojatno će biti mirnije, s ogromnim CME-ovima koji se javljaju sve manje i dalje.
Ipak, razumijevanje gornjih granica CME-a je važno jer te energetske, magnetske erupcije djeluju u interakciji sa Zemljinom atmosferom, potencijalno uzrokujući geomagnetske oluje koje mogu poremetiti satelite, uzrokovati nestanke struje i poremetiti internet i druge komunikacije. CME-ovi su također potencijalna opasnost za misije s posadom na Mjesec ili Mars; te solarne oluje šalju tokove visokoenergetskih čestica koje mogu izložiti bilo koga izvan Zemljinog zaštitnog magnetskog štita jednakom zračenju kao što je 300.000 rendgenskih snimanja prsnog koša odjednom, prema NASA-i – što je, dakako, smrtonosna doza.
Neviđena erupcija plazme – superbaklje
Notsu i njegovi kolege izvijestili su 2019. da su zvijezde nalik suncu sposobne proizvesti velike praske elektromagnetskog zračenja koje se nazivaju superbaklje. Istraživači su otkrili da mlade zvijezde nalik Suncu daju superbaklje na tjednoj bazi, dok ih starije zvijezde poput našeg Sunca proizvode rjeđe – možda svakih 1000 godina.
Superbaklje poput ovih su izboji elektromagnetskog zračenja koji sami po sebi nisu opasni. No, dio superbaklja praćen je velikim CME-ovima, što može biti opasno. Stoga su se Notsu i njegov tim obratili EK Draconisu kako bi otkrili pokreću li superbaklje velike CME kod mladih zvijezda nalik suncu.
Koristeći NASA-in Transiting Exoplanet Survey Satellite (TESS) i SEIMEI teleskop Sveučilišta Kyoto, istraživači su provirili kroz 111 svjetlosnih godina Svemira kako bi promatrali zvijezdu između siječnja i travnja 2020. 5. travnja dobili su ono što su tražili: pomak u spektri svjetlosti koje emitira zvijezda, što ukazuje na to da mrvica plazme putuje prema Zemlji.
Erupcija se kretala brzinom od oko 1,6 milijuna km/h i imala je masu od više od 2 kvadrilijuna funti (1 kvadrilijun kilograma), 10 puta veću od mase bilo koje promatrane sunčeve baklje – „Ovo je vrlo korisno za procjenu mogućeg CME-a sa superbakljom na našem suncu“, rekao je Notsu.
Superbaklje na putu k Zemlji?
Bilo bi lako propustiti superbaklju koji se događa jednom u tisuću godina; prvo izravno promatranje Sunčeve baklje dogodilo se 1859., što znači da ljudi imaju manje od 200 godina izravnog zapisa o aktivnosti sunčeve površine i atmosfere. Prije pojave elektronike, sunčeve baklje i geomagnetske oluje nisu bile jako primjetne na Zemljinoj površini. Oni bi mogli uzrokovati da aurora postane vidljiva dalje od Zemljinih polova, ali nije bilo satelita ili masovnih komunikacija koje bi poremetile – iako je baklja iz 1859. godine, poznata kao Carringtonov događaj, prouzročila iskre telegrafskih linija i, u nekim slučajevima, zapaljenje.
Važnost istraživanja
Nova opažanja EK Draconisa zahvatila su samo prvu fazu CME, rekao je Notsu. A istraživači još uvijek nisu sigurni koliko superbaklja završava s CME-ima i koliko se smanjuje bez praska plazme. Više promatranja s različitim instrumentima može pružiti širu sliku, rekao je.
Proučavanje zvijezda nalik Suncu u njihovoj mladosti važno je ne samo za planiranje potencijalne katastrofe izbacivanja koronalne mase, rekao je Notsu. To je također prozor u prošlost našeg Sunčevog sustava.
Primjerice znanstvenici vjeruju da je Mars nekada imao gustu atmosferu nalik Zemlji. Jedna hipoteza drži da kada je Mars izgubio svoje magnetsko polje, čestice visoke energije sa Sunca počele su se odvajati od ove atmosfere, ostavljajući planet neplodnim i nezaštićenim. To je, međutim, kontroverzno, jer se malo zna o interakcijama između Sunca i planeta u ranom Sunčevom sustavu. Te su interakcije mogle biti vrlo različite od onoga što se danas opaža.
„Trebamo više suradnje s planetarnim znanstvenicima kako bismo procijenili detaljnije učinke na planete,“ rekao je Notsu.
Sunce ‘ispucalo’ veliku sunčevu baklju iz pjege okrenute prema Zemlji
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
