Tri NASA-ina svemirska teleskopa udružila su se u promatranju ostatka supernove SNR 0519 koji čuvaju ‘tajne’ o smrti ovog bijelog patuljka.
Ostatci supernove
Astronomi su pratili povijest ‘eksplozije’ zvijezde u susjednoj galaksiji koristeći podatke iz tri NASA-ina teleskopa. Naime, kada masivna zvijezda dođe do kraja svog života, eksplodira u briljantnom bljesku svjetlosti poznatom kao supernova. Ove zvjezdane eksplozije za sobom ostavljaju raznobojne ostatke materijala izbačenog snažnom eksplozijom.
Jedan takav ostatak supernove, nazvan SNR 0519-69.0 (skraćeno SNR 0519), ostatak je od eksplozije zvijezde bijelog patuljka. Nalazi se 160 000 svjetlosnih godina od Zemlje u pratećoj galaksiji Mliječnog puta poznatoj kao Veliki Magellanov oblak.
Koristeći podatke iz NASA-inog opservatorija Chandra, svemirskog teleskopa Hubble i nedavno umirovljenog svemirskog teleskopa Spitzer, astronomi su mogli otprilike odrediti prije koliko je vremena zvijezda u SNR 0519 eksplodirala i kakav je tada bio njezin ‘kozmički okoliš’.
„Ovi podatci pružaju znanstvenicima priliku da ‘premotaju’ film zvjezdane evolucije koja se odigrala od tada i da shvate kada je počela,“ napisali su znanstvenici u izjavi za javnost.
Stvaranje slike
Koristeći podatke iz tri teleskopa, astronomi su uspjeli stvoriti kompozitnu sliku SNR 0519, koju je NASA objavila 12. rujna ove godine. Chandra podatci bilježe X-zrake iz SNR 0519 s niskim, srednjim i visokim energijama prikazanim u zelenoj, plavoj boji , odnosno ljubičasta. Optički podatci s Hubblea pokazuju opseg ostatka crvenom bojom, zajedno s okolnim zvijezdama bijelim. Najsvjetlija područja u rendgenskim podacima predstavljaju materijal koji se najsporije kreće, dok su područja bez emisija rendgenskih zraka povezana s materijalom koji se brže kreće, navodi se u izjavi.
SNR 0519 i proučavanje smrti zvijezda
SNR 0519, klasificirana kao supernova tipa Ia, rezultat je smrti zvijezde bijelog patuljka koja je dosegla kritičnu masu povlačenjem materije iz zvijezde pratilice ili spajanjem s drugim bijelim patuljkom. Astronomi su izmjerili brzinu materijala u udarnom valu eksplozije uspoređujući Hubbleove slike snimljene 2010., 2011. i 2020. godine, a podatci sugeriraju da je svjetlost od eksplozije stigla do Zemlje prije otprilike 670 godina putujući brzinom od 9 milijuna km/h.
Međutim, podatci Chandre i Spitzera sugeriraju da je materijal u udarnom valu vjerojatno usporio nakon što je udario u guste oblake okolnog plina. Ako je to slučaj eksplozija se mogla dogoditi i – govoreći iz perspektive Zemljinih godina – i prije ovih 670 godina. Daljnja promatranja koja će vršiti teleskop Hubble trebala bi ponuditi odgovor na pitanja kada je točno zvijezda eksplodirala.
Nove slike misije Apollo otkrivaju neviđene detalje
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
