Kada je riječ o ljudskom istraživanju Mjeseca, ESA je potvrdila svoju čvrstu predanost programu Artemis i svemirskoj postaji Lunar Gateway. Gateway je zamišljen kao međunarodna svemirska postaja u orbiti oko Mjeseca, orbitalna baza iz koje će astronauti odlaziti na površinu, ali i potencijalno dalje u duboki svemir. Paralelno s time, Međunarodna svemirska postaja će nastaviti kružiti oko Zemlje do 2030., a zatim će 2031. biti kontrolirano deorbitiran u Tihi ocean, u poznato područje Point Nemo.
Sudbina Lunar Gatewaya neko je vrijeme bila neizvjesna jer je predloženi proračun američke administracije za 2026. u potpunosti izbacio tu postaju iz planova. U istom prijedlogu ukinuta je i potreba za europskim hardverom u misijama Artemis, budući da su Space Launch System (SLS) i letjelica Orion bili predviđeni za otkazivanje, a upravo za Orion ESA isporučuje European Service Module (ESM).
“Izgradit ćemo Gateway. To je svemirska postaja koja će kružiti oko Mjeseca kao bazna postaja, kao kamp iz kojega se ide na površinu”, rekao je za IFLScience astronaut ESA-e Alexander Gerst, jedan od europskih astronauta koji bi se mogli naći u budućoj misiji Artemis. “Dva modula Gatewaya doći će iz Europe. Izgradili smo i svemirsku letjelicu koja će zapravo letjeti u misijama Artemis, ESM koji će pogoniti letjelicu Orion.”
Prema sadašnjim planovima, ESM bi se nakon misije Artemis IV, posljednje trenutačno financirane kombinacije SLS-a i Oriona, mogao preraditi u autonomnu modularnu svemirsku letjelicu koja bi služila kao tegljač za teret.
Za Artemis III i Artemis IV Orion je trebao dovesti astronaute u orbitu Mjeseca, odakle bi ih SpaceX-ova letjelica Starship spuštala na površinu. No zbog brojnih eksplozija i zastoja koje je taj sustav doživio tijekom ove godine vrlo je upitno može li SpaceX ispuniti ciljani rok za Artemis III 2027. godine. Procurjeli interni dokument SpaceX-a sugerira da je vjerojatniji datum rujan 2028. Zbog toga je NASA zatražila od drugih privatnih tvrtki da ponude alternativna rješenja, što je dovelo do niza nezrelih prepucavanja na internetu između Elona Muska i aktualnog čelnika NASA-e, Seana Duffyja.
Američki proračun još nije usvojen, pa se situacija može promijeniti. Unatoč tomu, NASA planira nakon Artemis IV prijeći na potpuno privatne misije prema Mjesecu, izravnim letovima bez korištenja Gatewaya.
Mjesečna infrastruktura i nova uloga niskih orbita
Bez obzira na to kako će se razvijati program Artemis i Lunar Gateway, ESA za Mjesec priprema vlastiti paket aktivnosti, piše IFLScience. Program Moonlight usmjeren je na razvoj infrastrukture i sustava koji će omogućiti komunikacijske i navigacijske usluge u okolini Mjeseca. Prvi korak bit će lansiranje misije Lunar Pathfinder sljedeće godine. Ta će letjelica od 2027. pružati uslugu prijenosa podataka, čak i ako astronauti još ne budu prisutni na Mjesecu. Riječ je o jednoj od ranih etapa prema sustavu interneta na razini cijelog Sunčeva sustava.
Planira se i sustav za slijetanje na Mjesec nazvan Argonaut 1, namijenjen dopremi opreme za robotsko i buduće ljudsko istraživanje. Prema trenutačnom rasporedu, prvo slijetanje očekuje se krajem 2030. godine. Iako je više drugih svemirskih agencija već izvelo meko slijetanje na Mjesec, ESA takvo iskustvo još nema, pa bi Argonaut predstavljao važan povijesni iskorak.
Istodobno, velik dio ESA-inih planova zapravo nije revolucionaran u globalnom povijesnom kontekstu istraživanja svemira, ali bi u europskim okvirima predstavljao radikalnu promjenu smjera. To se posebno odnosi na niskozemaljsku orbitu (LEO).
Međunarodna svemirska postaja će, prema važećem planu, još nekoliko godina ostati središnja točka boravka ljudi u niskozemaljskoj orbiti, a zatim će biti kontrolirano srušena. Nakon toga očekuje se pojava privatnih svemirskih postaja, tako da će astronauti nastaviti raditi u blizini Zemlje, a ne samo na i oko Mjeseca. ESA planira podržati aktivnosti u LEO-u na više načina, uključujući i moguće europske doprinose budućoj infrastrukturi u niskoj orbiti.
“Sjajno je što možemo pokrivati tri važne destinacije, a to su niskozemaljska orbita, Mjesec i Mars”, rekao je Gerst za IFLScience. Govoreći o planovima za razvoj većeg broja europskih raketnih sustava, dodao je: “To je iznimno važno jer nam otvara put sudjelovanja u komercijalnim svemirskim postajama. Nakon završetka rada Međunarodne svemirske postaje postojat će upravo takve postaje!
ESA u svoje planove uključuje i koncept održivije, kružne ekonomije u svemiru te predvodi inicijativu čiji je cilj da u niskoj Zemljinoj orbiti više ne ostaje otpad. Problem svemirskog otpada i dalje je izuzetno ozbiljan, što pokazuju i nedavni slučajevi tajkonauta koji su zbog tehničkih poteškoća ostali praktično “zarobljeni” u orbiti, ponovno podsjećajući na osjetljivost postojećih sustava.
Teretna letjelica za nisku orbitu
ESA zasad nema višekratno upotrebljive rakete, ali bi uskoro mogla dobiti višekratno upotrebljivu teretnu letjelicu. Riječ je o programu LEO Cargo Return Service, bespilotnom svemirskom brodu namijenjenom prijevozu tereta do niske Zemljine orbite i povratku na Zemlju. Agencija želi ispitati taj sustav prije nego što Međunarodna svemirska postaja bude deorbitirana, što ostavlja vrlo malo vremena za razvoj i demonstraciju cijelog koncepta.
“Tu sposobnost nikada nismo svladali niti je demonstrirali. Za Europu je to veliki korak i doista se nadam da je to korak prema većoj razini ambicija”, izjavila je za IFLScience astronautkinja Samantha Cristoforetti, koja vodi inicijativu LEO Cargo Return Service.
“Ako s teretom u niskoj orbiti uspijemo pokazati da taj brod možemo razviti u suradnji s industrijom, ako uspijemo pokazati da ga možemo dovršiti u kratkom roku (govorimo o sredini 2029.), što je doista jako, jako brzo, i to u okviru podnošljivog proračuna, nadam se da će to državama članicama dati hrabrosti i sigurnost da se usude na sljedeći korak, a to je, naravno, prijevoz ljudi”, dodala je.
Ruski Roscosmos i Kineska svemirska agencija već imaju svemirske brodove certificirane za let s posadom, kojima šalju kozmonauta i tajkonauta u orbitu. NASA se oslanja na privatne tvrtke, ponajprije SpaceX s letjelicom Crew Dragon i Boeing sa Starlinerom. Prvo probno lansiranje Starlinera s posadom imalo je niz problema, pa su astronauti ostali zarobljeni u orbiti, a kapsula se na kraju vratila na Zemlju bez posade. Novi testovi, najprije bez posade, a zatim s posadom, predviđeni su za 2026. godinu.
ESA želi razviti vlastiti, potpuno neovisan način slanja astronauta u svemir. Put do tog cilja bit će dug, ali osnovni koraci već su na papiru. Ako agencija uspije realizirati sve što je sada zacrtano, mnogo će lakše tražiti političku podršku za iskorak prema dubljem svemiru. U razgovoru s Cristoforetti otvoreno je i pitanje može li se teretna letjelica za nisku orbitu jednoga dana razviti u sustav sposoban doći sve do Mjeseca.
“Ne radi se samo o inženjerstvu, ne radi se samo o izgradnji letjelice. Kada su uključeni ljudi, otvara se sasvim novi svijet koji moramo naučiti i svladati”, pojasnila je. “Riječ je o stvarima poput sigurnog povratka posade, mogućnosti spašavanja ako nešto pođe po zlu. To je cijeli sustav i svakako se nadam da u sljedećem koraku možemo krenuti i dalje od niske orbite.”
Izazovi su jasno zadani, ciljevi su ambiciozni, a vremenski okvir stisnut. Hoće li ESA uspjeti pretvoriti ovu viziju u konkretne misije prema Mjesecu, Marsu i privatnim postajama u niskoj Zemljinoj orbiti, moći će se vidjeti tek u godinama i desetljećima koja dolaze. Za sada je jasno tek to da Europa u svemiru više ne želi biti samo partner, nego i samostalan akter.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
