Profesor Avi Loeb, dugogodišnji predstojnik katedre za astronomiju na Harvardu i jedan od najpoznatijih teoretičara u suvremenoj astrofizici, objavio je na svojoj Medium stranici pregled anomalija međuzvjezdanog objekta 3I/ATLAS. Riječ je o misaonom eksperimentu, o teorijama, ne o službenom stajalištu znanstvene zajednice. Loeb otvoreno naglašava da iz dostupnih podataka, opažanja i vlastitih proračuna pokušava procijeniti koliko je vjerojatno da je 3I/ATLAS sasvim prirodan komet, a koliko je opravdano razmišljati o tehnološkom podrijetlu.
U tekstu anomalije raspoređuje u tri skupine. Prvu čine “velike anomalije bez jednostavnog objašnjenja”, drugu “anomalije srednje težine, koje još mogu biti statistička slučajnost”, a treću “manje anomalije” koje bi, barem načelno, mogle proizaći iz vrlo neobičnog, ali prirodnog scenarija. Svakoj stavci dodjeljuje vjerojatnost P, kao dio vlastitog modela koji naziva Loebova ljestvica.
Velike anomalije koje nemaju jednostavno prirodno objašnjenje
Prva i najekstremnija anomalija, kojoj dodaje vjerojatnost P = 0,00004, tiče se budućeg prolaska 3I/ATLAS-a pokraj Jupitera 16. ožujka 2026.
Prema najnovijim proračunima putanje 3I/ATLAS-a, objekt bi 16. ožujka 2026. trebao proći na 53,445 ± 0,06 milijuna kilometara od Jupitera. Ta se udaljenost gotovo savršeno poklapa s Hillovim polumjerom planeta, koji iznosi 53,502 milijuna kilometara.
Loeb ističe da je to podudaranje omogućeno negravitacijskim ubrzanjem koje je 3I/ATLAS pokazao blizu perihela. U misaonom scenariju tehnološkog objekta razmatra mogućnost da se na toj udaljenosti postave umjetni sateliti u Jupiterove lagranžeove točke L1 i L2, upravo na Hillovu polumjeru, gdje su orbitalne korekcije i potrošnja goriva minimalne.
Druga velika anomalija, s procjenom P = 0,00005, odnosi se na vrijeme dolaska i geometriju putanje. Loeb tvrdi da je dolazak 3I/ATLAS-a podešen tako da se objekt približi Marsu, Veneri i Jupiteru na razdalje reda desetaka milijuna kilometara, dok istodobno u perihelu ostaje nepromatran sa Zemlje.
Treća stavka u istoj skupini, s P < 0,001, tiče se mase jezgre. Procjene pokazuju da je jezgra 3I/ATLAS-a otprilike milijun puta masivnija od 1I/ʻOumuamua i tisuću puta masivnija od 2I/Borisova, iako se kreće brže od oba prethodna međuzvjezdana posjetitelja. Loeb navodi da u međuzvjezdanom prostoru nema dovoljno kamenitog materijala da bi objekt takve mase dolazio u unutarnji Sunčev sustav otprilike jednom u desetljeću, pa zaključuje da 3I/ATLAS vjerojatno nije nasumično izvučen iz rezervoara međuzvjezdanih stijena, nego da je ciljano usmjeren prema unutarnjim planetima.
Četvrta velika anomalija, s P < 0,001, povezana je s repom. Tijekom srpnja i kolovoza te ponovno u studenome 2025. 3I/ATLAS je pokazivao mlaz usmjeren prema Suncu, takozvani antirep, koji se ne može objasniti čistom geometrijom gledanja na način na koji se tumače slične pojave kod tisuća poznatih kometa. Snimka HiRISE kamere pri najbližem prolazu 3I/ATLAS-a pokraj Marsa potvrdila je i sjajnu strukturu ispred objekta u smjeru gibanja, kako piše Loeb.
U tehnološkom scenariju Loeb razmatra mogućnost da je riječ o snopu svjetlosti ili čestica kojim se smanjuje rizik od mikrometeorita i komadića stijena koji bi pri relativnim brzinama oko 60 kilometara u sekundi oslobađali tisuću puta više energije po jedinici mase nego klasični eksplozivi.
Peta velika anomalija tiče se kemijskog sastava plinovitog oblaka oko 3I/ATLAS-a. Prema Loebu, u njemu je zabilježeno znatno više nikla nego željeza, i kako prenosi Loeb, u omjerima sličnim industrijski proizvedenim niklovim legurama. Osim toga, omjer nikla i cijanida redove je veličine veći nego kod tisuća poznatih kometa, uključujući 2I/Borisov. Takve neuobičajene kemijske i izotopne značajke, ističe Loeb, mogu upućivati na umjetno podrijetlo materijala. Šesta velika anomalija, s P = 0,002, povezana je s orbitalnom ravninom: 3I/ATLAS se kreće retrogradno, ali mu je putanja poravnata s ravninom ekliptike unutar svega 5 stupnjeva. Loeb drži da takva usklađenost više nalikuje dizajniranom nego slučajnom rezultatu.
Srednje i manje anomalije te što će odlučiti buduća mjerenja
U skupinu srednje jakih anomalija Loeb smješta pojave koje bi još mogle biti statistička slučajnost. Prva među njima, s P = 0,006, jest smjer iz kojega 3I/ATLAS ulazi u Sunčev sustav. Taj se smjer, prema njegovu proračunu, poklapa s područjem iz kojega je 1977. zabilježen poznati radijski “Wow!” signal unutar 9 stupnjeva. Druga srednja anomalija, s P < 0,01, odnosi se na polarizaciju svjetlosti. 3I/ATLAS pokazuje izrazito jaku negativnu polarizaciju, bez presedana među svim dosad promatranim kometima, uključujući 2I/Borisov. Loeb napominje da ova neuobičajena polarizacija može biti povezana s jednako neobičnim antirepom.
Treća skupina obuhvaća manje anomalije koje bi se, barem načelno, mogle objasniti vrlo neobičnim, ali prirodnim podrijetlom. Prva od njih, s P < 0,1, ponovno se tiče sastava. Loeb navodi da plinoviti oblak oko 3I/ATLAS-a sadrži samo oko 4 posto vode po masi, iako je voda dominantna sastavnica tipičnih kometa iz Sunčeva sustava. Loeb predlaže scenarij u kojem je riječ o ledu i prašini koji su se tijekom dugog putovanja kroz hladni međuzvjezdani prostor nataložili na površini tehnološkog objekta, a koji zatim isparavaju pod utjecajem Sunčeve svjetlosti.
Druga mala anomalija, također s P < 0,1, odnosi se na ponašanje svjetline. U blizini perihela 3I/ATLAS se sjajom povećavao brže od bilo kojeg dosad poznatog kometa i pri tome je bio plaviji od Sunca. Loeb u okviru svog misaonog eksperimenta ističe da bi to mogao biti potpis rada pogonskog sustava.
Treća i četvrta mala anomalija tiču se strukture mlazova. 3I/ATLAS istodobno pokazuje mlazove usmjerene prema Suncu i od Sunca, a da bi prirodan komet mogao održavati tako snažan tok, morao bi imati nerealno veliku površinu koja apsorbira Sunčevu svjetlost i pretvara je u isparavanje leda, prema proračunima koje Loeb navodi.
Uz to, uski, gusto kolimirani mlazovi zadržavaju usmjerenje preko udaljenosti od oko milijun kilometara u više smjerova u odnosu na Sunce, iako je rotacijsko razdoblje objekta izmjereno. U oba slučaja on zaključuje da je takvo ponašanje lakše pomiriti s idejom tehnoloških potisnika nego s klasičnom slikom kometa.
Peta mala anomalija odnosi se na negravitacijsko ubrzanje blizu perihela. Za prirodan komet takvo bi ubrzanje, prema istim proračunima, zahtijevalo vrlo snažno isparavanje. Međutim, preliminarne snimke pokazuju da je objekt ostao cjelovit i da se nije raspao. Loeb stoga razmatra i mogućnost da je ubrzanje proizveo pogonski sustav, umjesto nekontroliranog isparavanja leda.
Na kraju podsjeća na osnovno pravilo statistike: ako su anomalije neovisne, vjerojatnost da se sve pojave istodobno jednaka je umnošku njihovih pojedinačnih vjerojatnosti. Primijeni li se taj pristup na cijeli popis, dobiva se slika 3I/ATLAS-a kao vrlo rijetkog i zagonetnog objekta, osobito ako se ustraje na pretpostavci da je riječ o potpuno prirodnom kometu. Na konferenciji za medije 19. studenoga 2025. dužnosnici NASA-e upravo su tako opisali 3I/ATLAS, kao prirodni komet s neobičnim svojstvima.
Što se tiče ažuriranja položaja 3I/ATLAS-a na Loebovoj ljestvici vjerojatnosti tehnološkog podrijetla, koju je definirao u svojim ranijim radovima, Loeb u tekstu navodi da zasad ne želi mijenjati prethodnu procjenu. Najavljuje da će s novom ocjenom pričekati dok ne stigne “poplava novih podataka” u sljedećim tjednima.
U nedavnom intervjuu za televiziju NewsNation, u kojem ga je novinarka Natasha Zouves pitala koje ga mjerenje najviše zanima u skoroj budućnosti, Loeb je odgovorio vrlo konkretno. Kao ključ ističe spektroskopsko mjerenje brzine i kemijskog sastava mlazova 3I/ATLAS-a.
Takvo bi mjerenje, kaže, trebalo pokazati potječu li mlazovi od sublimacije džepova leda na površini stijene ili od tehnoloških potisnika. I sam naglašava da je riječ o teorijskom okviru i misaonom eksperimentu, a ne o dokazanom zaključku. Upravo će ta buduća mjerenja odlučiti gledamo li vrlo neobičan komet ili prvi mogući trag tehnologije iz nekog drugog zvjezdanog sustava.
I još par sitnica…
U posljednjim mjesecima sustavno pratim i prenosim sve što znamo o 3I/ATLAS-u, a iskreno me iznenačuje količina napada i uvreda koje dobivam svaki put kada samo prenesem što Loeb piše. Dio ljudi očito ne vidi da o ovom objektu izvještavam neovisno i da nijednoj hipotezi nisam dao poseban prioritet: jednako sam pisao o anomalijama koje Loeb s pravom izdvaja, kao i o odgovorima drugih znanstvenika.
Loeb nije nikakav “random lik s interneta”, nego astrofizičar koji godinama radi na jednom od najuglednijih sveučilišta na svijetu, Harvardu. Paralelno sam na Kozmosu pratio i argumente profesora Jasona Wrighta sa Sveučilišta Penn State, koji je detaljno ponudio moguće prirodne scenarije za iste te anomalije.
Ne razumijem zašto dio komentatora na sve to reagira osobnim diskvalifikacijama, kao da je samo spominjanje misaonog eksperimenta izdaja znanosti, umjesto da se rasprava vodi tamo gdje joj je mjesto, u argumentima i podacima.
Moj posao je već pet godina isti: hrvatskoj publici donositi informacije, različita tumačenja i otvorena pitanja, kako bismo zajedno pratili što će nam o 3I/ATLAS-u na kraju reći stvarna mjerenja.
